Kako američka demokracija izgleda u očima stranaca? U prvoj polovici devetnaestog stoljeća, Francuz Alexis de Tocqueville posjetio je Ameriku i napisao knjigu o demokraciji, društvu i običajima američkog naroda. Otada, mnoge su knjige napisane o Sjedinjenim Državama, ali Tocquevilleova "Demokracija u Americi" ostaje jedna od najcjenjenijih. Koliko su njegovi pogledi još na mjestu 170 godina kasnije?
Alexis de Tocqueville je došao u Sjedinjene Države 1831. godine s nakanom da prouči američke zatvore. Ali, zaintrigiran američkom demokracijom, proputovao je diljem zemlje tijekom devet mjeseci, promatrajući kako je demokracija oblikovala američku ekonomiju, društvo i karakter. Većina analitičara slaže se da je Tocquevilleova ocjena Sjedinjenih Država i danas najtočnija.
Peter Lawler, profesor društveno-političkog sustava pri Koledžu Berry, u Georgiji, kaže da je Amerika još uvijek uglavnom zemlja srednje klase koja naporno radi, kao što je bila i u devetnaestom stoljeću. "Svatko mora raditi. U sustavu aristokracije, postoje ljudi koji su iznad novčanih stvari i postoji ogroman broj ljudi koji su tako siromašni da su uopće ispod razine ikakvog novca. U Americi, svatko brine o novcu. Dobra strana takvog društva je da ono postaje vrlo bogato: kada svi rade, stvori se država ranije nezabilježenog prosperiteta" - objašnjava Peter Lawler.
Plemenitaš, čija se obitelj našla u sukobu s francuskim kraljem, Tocqueville je ustvrdio da je američki sustav demokracije mnogo pošteniji od monarhije. Peter Lawler kaže da je Alexis de Tocqueville točno predvidio da će vladavina naroda kroz izbore biti politički sustav budućnosti: "Demokracija ima tendenciju stvaranja meritokracije uma i napornog rada, kao i izvjesnih vrlina, što je mnogo više nego što se može reći za nasljednu aristokraciju."
No, Alexis de Tocqueville je u devetnaestom stoljeću zamijetio i neke slabije strane Amerike. Uočio je primjerice da demokratsko društvo ne drži mnogo do vrhunskih dostignuća u likovnoj umjetnosti, glazbi i filozofiji. Demokracija - upozorio je - može postati 'diktatura masa', u kojoj pojedinci neće biti u mogućnosti da razviju drugačije mišljenje od većine.
Politiolog Peter Lawler kaže da je povijest pokazala da su te Tocquevilleove prognoze bile bez osnova: Amerika ne samo da je imala velik broj izvornih mislilaca, umjetnika i kreativnih pojedinaca svih vrsta, nego su i mnogi drugi iz inozemstva hrlili u ovu zemlju kako bi doživjeli priznanje koje im je kod kuće bilo uskraćeno.
No, neki suvremeni kritičari tvrde da je 'diktatura masa' - koju je Tocqueville predvidio - postala prevladavajuća sila u amerikom političkom, ekonomskom i društvenom životu današnjice. Francuski filozof Bernard-Henri Levy, autor knjige pod naslovom "Američki vertigo: putovanje Amerikom stopama Tocquevillea", jedan je od takvih kritičara. "Kada odete, primjerice, u trgovački centar Mall of America, u Minneapolisu, nađete se u toj ogromnoj zgradi, ispunjenoj lažiranim životom, uniformnim ukusom, konformizmom ... mentalitetom krda. Sve to izgleda poput moderne tiranije većine."
Bernard-Henri Levy također kritizira, kako to naziva, odsutnost neovisne kritičke misli među pristašama dviju glavnih američkih političkih stranaka, Demokratima i Republikancima. On kaže da je većina Amerikanaca sklona prihvatiti čitav program stranke, uključujući i njezinu domaću i vanjsku politiku, njezin stav o pobačaju, istospolnim brakovima i drugim pitanjima, čak i ako se sami ne slažu sa čitavom platformom.
William Kristol, urednik političkog časopisa "Weekly Standard" i bivši član nekoliko republikanskih administracija, kaže da podrška jednoj stranci ne znači i odsutnost kritičkog promišljanja u Americi: "Kada odem na večeru u neki restoran, znači li to da trebam naručiti sva jela na meniju? Odgovor je NE, ali, čovjek treba naručiti nešto s ponuđenog jelovnika i prije toga odabrati restoran. A, kad je odabrao restoran, onda bira između onoga što taj restoran nudi. Upravo to je i politika."
William Kristol i drugi analitičari ističu također da na nižim izbornim razinama, u saveznim državama i okruzima, Amerikanci češće podržavaju kandidate s obzirom na njihove ideje, a ne stranačku pripadnost. Alexis de Tocqueville je napisao da, kad je posjetio Ameriku, prvo što mu je upalo u oči je bio vjerski aspekt zemlje. U Francuskoj, Prosvjetiteljstvo je međusobno suprotstavilo religiju i slobodu; u Americi, one su nerazdvojno povezane. To je, ustvrdio je Tocqueville, mnogo bliže ljudskoj prirodi.
Filozof Bernard-Henri Levy smatra da se religija previše nameće u američki javni i privatni život. No, premda ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da oko 90 posto Amerikanaca vjeruje u Boga, Peter Lawler kaže da su Sjedinjene Države danas mnogo svjetovnija zemlja nego što su bile u devetnaestom stoljeću. On dodaje da i burne rasprave o 'inteligentnom dizajnu' nasuprot evoluciji upravo dokazuju da je duh slobodnog promišljanja u Americi živ i zdrav.