Iako se o kršenju zakona na lobističkoj sceni posljednjih mjeseci u Washingtonu dosta govorilo, o lobističkim naporima stranih država razmjerno se rijetko priča. O ovoj temi razgovaramo s dvojicom američkih stručnjaka.
Demokrati i republikanci se ovih dana slažu barem u vezi s jednim pitanjem – zlouporaba lobiranja postala je stvaran problem. Samo po sebi, lobiranje je legitimni aspekt političke scene. Ustav Sjedinjenih Država štiti pravo građana da 'slanjem predstavki pokušaju ispraviti posljedice neke vladine odluke'. U suvremenim uvjetima, to je lobiranje – sustavni, organizirani napor da se utječe na demokratski postupak odlučivanja. U Americi lobiraju svi – od pojedinaca, grana industrije profesionalnih udruga, nevladina sektora pa do etničkih zajednica. Lobiranje je regulirano brojnim zakonima, koji nastoje spriječiti korupciju. No, što se događa kada američke političare i vladine dužnosnike lobiraju – stranci? Alex Knott, direktor Centra za javni integritet, kaže da u Washingtonu lobira gotovo stotinu zemalja, kao i brojne strane tvrtke. Od 1998., strane su zemlje na lobiranje potrošile 624 milijuna dolara.
Najveće su mušterije strane korporacije, no iza njih slijedi nekoliko razvijenih zemalja – kaže Alex Knott. "Prvih pet su Britanija, Švicarska, Njemačka, Japan i Francuska. Od 1998. godine, te su zemlje za troškove lobiranja naše savezne vlade potrošile 423 milijuna dolara".
Ostatak novca slijeva se u džepove washingtonskih lobista sa svih strana svijeta - od nekih očekivanih ali i nekih neočekivanih kandidata. "Uvijek ima zemalja čiji je lobistički angažman pomalo upitan. Primjerice, Saudijska Arabija. U prošlosti je snažno lobirala i Južna Afrika. Lobiraju i Vijetnam, Sri Lanka, Haiti, Pakista".
Centar za javni integritet tvrdi da je Izrael između 1998. godine i 2004. na lobiranje u Washingtonu potrošio nešto više od tri i pol milijuna dolara. No, Izraelu znatno pomaže i AIPAC, vrlo aktivna lobistička organizacija američke židovske zajednice koja troši milijune dolara za promicanje interesa koji su najčešće identični izraelskim. Michael Rozeff, profesor financija na Sveučilištu Buffalo, u saveznoj državi New York, smatra da je prirodno što i stranci – bilo firme ili vlade - žele utjecati na politiku Sjedinjenih Država.
Jedan od načina je unajmiti kao lobista nekog istaknutog američkog političara. Primjerice, bivši republikanski senator i predsjednički kandidat Bob Dole bio je angažiran kao lobist indonezijske vlade. "Ne možete to osuđivati. To je logično. Ako se recimo Amerika angažira na strani Taiwana, onda je posve prirodno da Kina želi imati neki utjecaj na Washington. Ili pak - ako Washington vrši iznimno snažan pritisak da Kina promijeni tečaj svoje nacionalne valute, onda je normalno da Kinezi ovdje lobiraju. To se ne može zaustaviti".
S rastom američke globalne moći, stranci sve više i više lobiraju u Washingtonu – bez obzira radi li se o međunarodnoj trgovini oružjem ili pak američkoj poreznoj politici. Drugo je pitanje, jesu li lobista zaista toliko uspješni koliko se misli – napominje Michael Rozeff. On je inače skeptičan hoće li najavljene reforme lobističkog sektora promijeniti prirodu ove branše. 'Možda će lobiranje postati transparentnije, no nitko ga ne može zaustaviti, bilo da je riječ o Amerikancima ili strancima' – kaže Michael Rozeff.
