Kad 8. veljace bude odrzana 48. po redu dodjela Grammyja, medju nominiranima, u kategoriji Najbolji jazz instrumentalni solo, naci ce se i ime legendarnog tenor-saksofonista Sonnyja Rollinsa. Prije dvije godine, 2004, Rollinsu je urucena nagrada Grammy za zivotno djelo. Nakon tog prestiznog priznanja, 75-godisnji saksofonist izdao je, potkraj ljeta prosle godine, svoj prvi koncertni album u gotovo 20 godina i evo ga sada opet medju nominiranima.
Sonny Rollins jedan je od istinskih divova jazza, uz Colemana Hawkinsa, Lestera Younga i Johna Coltranea, jedan od najvecih tenor-saksofonista svih vremena. Rodjen u New Yorku, u Harlemu, 1930. godine, Rollins je svirati poceo sa 11 godina i u svojoj dugoj karijeri suradjivao s Theloniusom Monkom, Coltraneom, Milesom Davisom, Artom Blakeyjem, Clifford Brown i Max Roach kvintentom, a vodio je i nekoliko vlastitih sastava.
Nekoliko puta, medjutim, i na nekoliko godina, potpuno je nestajao sa scene, povlacio se od nastupa i javnosti, jer je smatrao da su njegove glazbene sposobnosti ogranicene, da ih treba usavrsiti, da treba uciti. Iako jedna od vodecih sila u jazzu, Rollins je, 1968., najavio da se povlaci u mirovinu. Neko je vrijeme proveo u Indiji i Japanu, posvetivsi se yogi, meditaciji i istocnjackoj filozofiji. G. 1971. ipak se vratio glazbi.
Jos 60-ih godina, istrazivao je razne zanrove – latinske ritmove, avangardni jazz i pop-standarde – snimio je soundtrack za film Alfie, a po povratku sa svoje zadnje studijske godine, svog zadnjeg sabaticala, 1972, Rollins se otvorio i prema ritam-i-bluesu i pop i funk-ritmovima....nastupio je, u par skladbi, i sa Rolling Stonesima, na njihovom albumu TattooYou. Rollinsova sposobnost da svaki materijal, cak i onaj riskantni, uspjesno prenese u jazz, te njegova ritmicka sloboda, cine Rollinsa i danas jednim od najvecih majstora jazza.
Mnogi, medjutim, prave razliku izmedju Rollinsa-studijskog umjetnika i Rollinsa-koncertnog umjetnika. U studiju, Rollins se “drzi nota”, na koncertima – improvizira. Na koncertima, legendarni saksofonist majstor je tematskih improvizacija, “savija, oblikuje i mijenja”, po rijecima jednog kriticara, “svakoj skladbi njen DNK.”
Jedanaestog rujna 2001. godine, nakon sto je bio svjedokom napada na Svjetski trgovinski centar, Rollins je bio evakuiran iz svog stana na Manhattanu, samo nekoliko blokova dalje od “nulte tocke.” Cetiri dana kasnije, trebao je, sa svojim sekstetom, odrzati koncert u Bostonu. Svijestan da su mnogi na otetim zrakoplovima bili i iz podrucja Bostona, Rollins je dvojio treba li koncert uopce odrzati, ali na savjet supruge i svog menadzera, odrzao ga je. Publici se obratio rijecima – Mozda glazba moze pomoci, ne znam, ali nesto moramo pokusati u ovim danima. Publika je razumijela. Taj koncert sada imamo na albumu pod naslovom Without A Song, The 9/11 Concert. Pet skladbi je na albumu, pet pop-balada. Za onu pod naslovom Why Was I Born?, Zasto sam rodjen?, Jeromea Kerna i Oscara Hammersteina, i nominiran je za Grammyja, u kategoriji Najbolji jazz instrumentalni solo... pocinje prosirenom, solo tenor-saks cadenzom, pred kraj i jedan od Rollinsovih “znakova raspoznavanja,” ovaj puta, to je “Oh! Susanna.”
75-godisnji tenor-saksofonist Sonny Rollins nominiran za Grammyja, kategoriji Najbolji jazz instrumentalni solo, u skladbi Why Was I Born?, s albuma Without A Song, The 9/11 Concert
