Malo je pjevaca koji su imali utjecaj jednog Elvisa Presleyja. Rodjen u siromastvu, u ruralnom Mississippiju, slavu je stekao 50-ih godina i popularizirao americki rock-and-roll diljem svijeta. Utjecao je na svakoga tko je imao prilike upoznati ga. Jedan od njih – televizijski producent Albert Fisher – prisjeca se Kinga za Glas Amerike.
Fusher je bio vrlo mlad kad je dobio posao na Svjetskoj izlozbi u Seattleu gdje je i sreo najvecu svjetsku zvijezdu - Elvisa. Godina je bila 1962. i Presley je tamo snimao film It Happened at the World’s Fair, jedan od 30-ak filmova bez puno radnje ili sadrzaja ili glume, ali s puno Elvisove glazbe, njegova je publika trazila i voljela te filmove.
Albertu Fisheru bila je tada 21 godina, dobio je zadacu da pomogne ekipi iz Hollywooda dok je mjesec dana snimala u Seattleu i tako je upoznao Elvisa, spijateljio se s njime. Kasnije, Fisher je i sam otisao u Hollywood, kao tehnicki savjetnik na istom filmu u zadnjoj fazi njegove obrade u studiju MGM. Sve je snimao svojom filmskom kamerom i sada taj materijal izdao na DVD-u. Kad je prvi put sreo zvijezdu rocka, nije, kako kaze, bio bas veliki obozavatelj Elvisa..."Ali, osvojio me, imao je vrlo snaznu licnost. Ono sto me je zaista impresioniralo kod Elvisa, to je bilo njegovo ponasanje pravog gentlemana. Sa svakim je bio ljubazan, za svakoga imao lijepu rijec, od clanova filmske ekipe do svojih obozavatelja".
Broj posjetitelja Svjetske izlozbe naglo je skocio kad je pocelo snimanje filma s Elvisom. "Oko njega je bila prava ludnica. Djevojke su, u suzama, izvikivale njegove ime. Uvijek bi se okrenuo prema njima, pogledao, mahnuo rukom, pozdravio".
Jednom, Fisher i Elvis su cak zajedno izisli van, s dvije djevojke, isli su u kino. Evo kako je to izgledalo..."Da bismo to izveli, u hotelu iz kojega smo posli, morali smo se spustiti sporednim liftom, onim za poslugu, proci kroz kuhinju, jer predvorje hotela bilo je puno Elvisovih obozavatelja, onda u jedan obicni, crni automobil koji nas je odveo do kina".
Gledali su film Kid Galahad, s Elvisom Presleyjem, naravno. Elvisova pratnja, koju su u sali zvali Memphis Mafia, kupila je dovoljno karata da, u kino-dvorani, za Elvisa i njegove prijatelje,“ocisti” tri zadnja reda. Cekalo se da film pocne i tek su onda, prica Fisher, tiho i sami usli, u mraku, i u mraku, prije samog zavrsetka filma, napustili kino-dvoranu.
Fisher je, naravno, imao prilike upoznati razne druge, zanimljive osobe iz uzeg kruga Elvisovih prijatelja i suradnika, poput Toma Parkera, Elvisovog menadzera. Parkeru je uvijek business bio na umu pa je cak i za snimanja Elvisovog filma u Seattleu postavio jedan stand na Svjetskoj izlozbi na kojemu je prodavao Elvis-suvenire.
Kad je rad na filmu zavrsio i Svjetska izlozba bila zatvorena, Fisher se premjestio u New York, gdje je poceo raditi na televiziji.
ACT 6...FISHER...And the day that the movie opened...
VOICE: Kad je taj film poceo s prikazivanjem pozvao sam sve svoje prijatelje u kino, rekao im – hajdemo na matineju, u 10, hocu da svi vidite moje ime, kao tehnickog savjetnika, na spici filma. Medjutim, umjesto mog imena pojavilo se ime Toma Parkera, Elvisovog menadzera.
TEXT: Fisher ce tek kasnije saznati da je Parker to cinio u svakom od Elvisovih filmova, uvijek je svoje ime navodio uz naslov tehnickog savjetnika.
Elvis ce, s vremenom, jos vecu slavu steci, a Fisher biti producent mnogih televizijskih showova u New Yorku i Los Angelesu. Po Fisherovim rijecima, Elvis, koji je umro 1977, danas je mozda veca zvijezda nego onda kada ga je on upoznao, na Svjetskoj izlozbi u Seattleu.