Do 2030. godine udvostručit će se broj Amerikanaca starijih od 65 godina. Nadolazeće generacije umirovljenika bit će najzdravije, najobrazovanije i razmjerno najimućnije u američkoj povijesti. Međutim, mnogi od novih umirovljenika ipak neće moći računati na od firme zajamčenu mirovinu, za koju su se njihovi roditelji u prvoj polovici prošlog stoljeća teško izborili.
Amerikanci tradicionalno računaju na državni mirovinski fond, takozvani Social Security, ali i na mirovinu koju jamči poslodavac, odnosno tvrtka za koju rade. Ona se temelji na određenom postotku godišnje plaće pomnoženom s godinama službe.
Mirovine su u Americi uvedene za drugog svjetskog rata, kada je vlada zamrzla plaće, te je sindikatima morala ponuditi neke druge pogodnosti. Mirovine koje je jamčio poslodavac doživjele su svoj vrhunac sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je na njih moglo računati više od 60 posto uposlenih Amerikanaca.
No, danas je situacija drugačija. Kako je na nedavnom znanstvenom skupu ustanovila Anna Burger iz Sindikata uslužnih djelatnosti, sve je više industrijskih grana koje novim uposlenicima uopće ne nude mirovinsko osiguranje: "Prvo je od njih odustala čelična industrija, potom avio-prijevoznici, sada su to proizvođači auto-dijelova. Kada se nađu u krizi - ili zbog globalizacije ili pak zbog lošeg upravljanja – prvo proglase bankrot. To je trenutak kada se mirovinski program jednostavno ukida."
Danas na mirovinsko osiguranje od strane poslodavca, kao primarni oblik mirovinskog osiguranja, računa manje od 13 posto uposlenika u Sjedinjenim Državama. Velike korporacije poput IBM, Lockheed Martina ili Verizona već su najavile da novim namještenicima neće ponuditi mirovinski plan.
Sylvester Schieber iz konzultantske firme Watson Wyatt razlog ovoj činjenici nalazi u demografiji. Jednostavno rečeno – sve više ljudi odlazi u mirovinu, a ljudi poznije dobi žive duže nego u prošlosti. "U svim razvijenim zemljama, prosječna starost stanovništva raste. Stope nataliteta su sve niže. Mlađih je ljudi sve manje, a starijih sve više. To se vidi čak i u odnosu na prije deset ili dvadeset godina – umirovljenika je danas više, a zaposlenih manje" - kaže Sylvester Schieber.
Zaposleni Amerikanci danas zbog toga sve ulažu u privatne mirovinske fondove. Ponekad u tome participira i tvrtka, koja dodaje udio. Mirovinski se plan danas sve lakše prenosi iz firme u firmu. Olivia Mitchell, profesorica na Fakultetu za poslovni menadžment Sveučilišta Penssylvanije kaže da ovi privatni mirovinski fondovi imaju svojih prednosti: "Tipični Amerikanac promijeni tijekom svog života deset radnih mjesta, u deset različitih firmi. Ovo je vrlo mobilna radna snaga. U takvim je uvjetima vrlo pogodno ako postoji i mobilni penzioni plan."
No, ima i nedostataka. Primjerice, ovi su mirovinski planovi dragovoljni, te mnogi mladi zaposlenici odlučuju da u njima ne sudjeluju. Olivia Mitchell smatra da je dobro što Kongres Sjedinjenih Država razmatra ideju da sudjelovanje u jednom od mirovinskih planova učini obaveznim, za svakog uposlenika koji ima tu opciju.