Linkovi

'Svatko hoće dio kolača' - američki stručnjaci analiziraju nedavni lobistički skandal


U Kongresu Sjedinjenih Država sve se više govori o reformi zakona koji reguliraju rad lobista. Najave ovih promjena uslijedile su nakon korupcijskog skandala u vezi s djelatnošću jednog od najutjecajnijih washingtonskih lobista Jacka Abramoffa. Taj bi skandal mogao u opasnost dovesti karijeru više američkih kongresmena i senatora. Novinar Peter Fedinsky pripremio je prilog o uzrocima ovog i sličnih skandala.

Ulica K u središtu Washingtona poznata je kao centar lobiranja, neslužbene 'četvrte grane vlasti' u Americi – uz izvršnu, zakonodavnu i sudsku, koje određuje Ustav. Upravo u Ulici K nalaze se sjedišta najvećih lobističkih firmi. Najam poslovnih prostorija ovdje je izuzetno skup. Lobisti izvrsno zarađuju. Njihove plaće međutim predstavljaju tek manji dio od ukupne svote od dvije milijarde, koliko američke korporacije i razne druge ustanove i udruge potroše na lobiranje svake godine.

Alex Knott iz Centra za javni integritet tvrdi da je cijena lobiranja u pravilu vrlo dobro utrošen novac: "Lobiranje je nešto poput dobre promidžbene kampanje, isplati vam se čak ako konačni rezultat i nije zakonodavna mjera koju ste priželjkivali. Uzmimo tvrtku poput Lockheed Martina, proizvođača aviona. Od 1998. ta je tvrtka na lobiranje potrošila 54 milijuna dolara. S druge strane, u razdoblju između 1998. i 2000. Lockheed Martin je od Ministarstva obrane dobio poslove vrijedne 95 milijarde dolara. 74 posto te svote isplaćeno je za projekte za koje uopće nije bio raspisan natječaj, gdje Lockheed Martin nije imao konkurenciju. Prema tome, novac utrošen na lobiranje je vrlo dobro potrošen novac. Na svaki zarađeni dolar odlazi tek možda nekoliko centi koje su potrošene na lobista."

Lobisti predstavljaju širok spektar legitimnih javnih interesa: od interesa korporacija kao što je Lockheed Martin, profesionalnih udruga – recimo Saveza pčelara - ili sindikata, primjerice sindikata učitelja, pa do američkih etničkih zajednica, primjerice hrvatske koja je posljednjih desetak godina također trebala pomoć profesionalnih lobista.

Lobiste se unajmljuje zbog toga što oni imaju dobre kontakte u Kongresu ili u vladi. Oni se tijekom svojih susreta s kongresmenima ili vladinim dužnosnicima zalažu za interese svojih klijenata, primjerice, za usvajanje neke konkretne zakonske mjere, za sklapanje posla s određenom tvrtkom ili pak smanjivanje poreza za neku granu industrije.

Do poziva da se postrože zakoni o lobiranju došlo je nakon što je podignuta optužnica protiv Jacka Abramoffa, jednog od najutjecajnijih washingtonskih lobista. On je istražiteljima priznao da je ne samo podmićivao javne dužnosnike, već je varao i vlastite klijente. Abramoff je posljednjih godina dosta novca zaradio zastupajući u Washingtonu indijanska plemena koja na svojim rezervatima imaju kockarnice. Međutim, ne samo što je Abramoff prevario više svojih klijenata, on je čak u isto vrijeme zastupao nekoliko suprotstavljenih plemena, koja su se u Washingtonu natjecala za vladinu dozvolu da otvore kockarnicu na istoj lokaciji.

Fred Wertheimer, predsjednik ne-vladine organizacije Demokracija 21., koja promiče vrijednosti građanskog društva, kaže da se ovakvi skandali u Americi događaju periodično, u određenim vremenskim razmacima: "Najvažnije je da se odgovorni kazne, te da se uvedu novi propisi koji reguliraju problem. Problem je određeno vrijeme pod kontrolom. No, nakon izvjesnog vremena, ciklus ponovno počinje. Ljudi uvijek probaju, da vide koliko daleko mogu ići…"

Prijedlozi o postrožavanju zakona koji reguliraju lobiranje sadrže nekoliko novih ideja. Prvo, lobisti bi morali pravodobno dokumentirati sve svoje kontakte s javnim dužnosnicima. Drugo, zabranila bi se od lobista plaćena studijska putovanja za članove Kongresa i njihove savjetnike, koja su se – kako se pokazalo u prošlosti – često svodila na turizam. I treće, produžio bi se obavezni rok u kojem neki bivši vladin dužnosnik ili član Kongresa – nakon okončanja mandata - smije postati lobist.

Inače, treba reći da Ustav Sjedinjenih Država štiti pravo građana i firmi da – kako se navodi u prvom amandmanu na Ustav – 'vlastima podnose predstavke, kako bi se uklonili razlozi za njihovu žalbu.' U suvremenim uvjetima, podnošenje takve predstavke je upravo – lobiranje.

David Boze iz washingtonskog Instituta Cato kaže da upravo putem lobiranja građani imaju priliku da utječu na vladinu politiku: "No, u praksi - kada vlada godišnje na raspolaganju ima tri bilijuna dolara – dolazi upravo do sulude jagme za tim novcem. I onda, svi potraže lobista. U stvarnosti, uopće se ne radi o 'slanju predstavke vlastima kako bi se ispravila neka greška' – o čemu govori Ustav. Većina jednostavno želi 'dio kolača.'"

David Boze kaže da beskrupulozni lobisti nastoje zaraditi više no što zaslužuju. To čine i podmićivanjem, što naravno, podrazumijeva da postoji i netko tko mito želi primiti.

'Vladini dužnosnici i vladina politika nisu na prodaju' – ovo je na nedavnoj konferenciji za tisak, prilikom objavljivanja optužnice protiv Jacka Abramoffa izjavila zamjenica saveznog tužitelja Alice Fisher. Ona je dodala da će ministarstvo pravosuđa vrlo agresivno istražiti i sve buduće slučajeve korupcije na političkoj sceni, te da će protiv odgovornih biti podnesene optužnice. Takvi skandali, rekla je Alice Fisher, imaju katastrofalan učinak na povjerenje javnosti u državnu upravu. "Nećemo se libiti da otkrijemo tko je odgovoran, bez obzira kako visoko nas dokazi doveli" - rekal je savezna tuiteljica.

A dokazi, kako se prognozira, vode prema Capitol Hillu, u Kongres Sjedinjenih Država. Za ponešto ublaženu optužnicu, lobist Jack Abramoff spreman je imenovati članove Kongresa koji su od njega primili mito.

Fred Wertheimer kaže da korupcijski skandali u Washingtonu u pravilu pogađaju stranku koja je na vlasti, odnosno stranku koja ima većinu u Kongresu: "Ne znači da lobisti ne žele utjecati i na stranku koja je u manjini, međutim glavni su napori koncentrirani na stranku na vlasti, odnosno njezine istaknute članove koji imaju utjecaja na donošenje odluka."

U ovom trenutku, stranka na vlasti je Republikanska stranka, s kojom je najviše 'poslovao' i Jack Abramoff. Prije dvadesetak godina, na lobističkoj su sceni najprimamljivije mete bili demokrati – koji su tada već desetljećima održavali većinu u Kongresu. Još se pamti skandal kada je nekoliko demokratskih kongresmena uhićeno nakon što su primili mito od agenata FBI-ja, koji su im se predstavili kao arapski naftni magnati.

David Boze iz Instituta Cato kaže da 'pošten političar dolazi u Washington zbog toga što su ga tu poslali njegovi glasači, da obavi svoj posao u njihovo ime, da se izbori za neku ideju.' Oni koji pokleknu materijalističkim izazovima iskazuju očitu slabost, prvenstveno na etičkom planu – kaže David Boze. "Riječ je o moralnoj slabosti ali isto tako i o slabosti na planu osobne filozofije. Ako nemate legitimnu svrhu za bavljenje politikom, neki opravdani cilj, onda ćete vrlo lako pristati na mito, ili prihvatiti večere kojima vas časte lobisti."

Fred Wertheimer iz nevladine organizacije Demokracija 21. kaže da je iskorištavanje sistema dio ljudske prirode. Cilj je držati korupciju na minimumu. To je moguće ako u javnosti postoji uvjerenje da se zakoni moraju poštivati, te ako postoji efikasna kontrola kršenja zakona te kažnjavanje odgovornih. "Ako se želi postići poštivanje zakona onda je također važno da postoji svijest da će se zakon primjenjivati prema svakom na jednak način, odnosno da ne postoji jedan paket zakona za bogate i moćne, a drugi paket zakona za sve ostale" - kaže Fred Wertheimer.

Jack Abramoff i ljudi koje je on navodno podmićivao nisu niti prvi, a sasvim sigurno niti posljednji korumpirani akteri washingtonske političke scene. Jack Abramoff će vjerojatno u zatvoru provesti dosta vremena. Ukoliko savezni tužitelji pronađu dokaze da je Abramoff podmićivao političare, i njima će se dogoditi isto.

XS
SM
MD
LG