Bostonski "Christian Science Monitor" piše da je otkriće o špijuniranju američkih građana na domaćem tlu, koje je ovlastio predsjednik Bush, uspalilo već postojeću raspravu o rastu predsjedničke vlasti u odnosu na druge dvije grane vlasti – zakonodavnu i pravosudnu. Natezanje između tri grane vlasti nije ništa novo; postoji od prvih dana postojanja američke države, piše Monitor.
U slučaju predsjednika Busha, presudni trenutak bio je 11. rujna 2001. godine. Teroristički napadi su odjednom od predsjednika koji je bio poznat po dobrom obavljanju posla učinio ratnog predsjednika. Bostonski list navodi mišljenja povjesničara i drugih eksperata za američke predsjednike da je i sam predsjednik Bush nakon terorističkih napada počeo drugačije doživljavati svoju ulogu: obavljanje predsjedničkog mandata dobilo je dimenziju povijesne misije.
Bez obzira na trenutne rasprave, smatraju stručnjaci, predsjedniku Bushu će ostati jake ovlasti, jer je u pitanjima nacionalne sigurnosti Kongres povijesno sklon prepustiti jaču ulogu predsjedniku. Jedino pitanje – i to neizgovoreno, podsjeća bostonski list – jest tko će biti sučeljen s krivnjom ukoliko se dogodi još jedan teroristički napad na tlu Amerike. Upravo zato, predsjednik neće popustiti u svojim nastojanjima da čini sve što je moguće za zaštitu zemlje.
"New York Times" najveću pažnju posvećuje štrajku gradskog prijevoza u najvećem američkom gradu. Ono što je prvi dan još izgledalo kao izazov maštovitosti građana da se dovinu načinima na koje će stići do svojih radnih mjesta, drugog dana štrajka počelo je uzimati veliki danak ne samo u financijskoj, nego i u emocionalnoj i zdravstvenoj cijeni, piše ovaj list. Stotine tisuća djece nisu bile u školi – 30 posto u osnovnim, a čak 60 posto u srednjim školama -, a stotine tisuća uposlenika u uslužnom i maloprodajnom sektoru pristiglo bi uz velike napore do posla samo da bi ustanovili da njihovih mušterija nema, pa tako – u većini slučajeva – niti zarade koja bi inače ovih dana bila najveća u godini.
Raspoloženje građana, koji su na početku još možda i simpatizirali s djelatnicima javnog gradskog prijevoza, značajno se mijenja, piše njujorški list. Mnogi od njih, naime, nemaju riješeno ni zdravstveno ni mirovinsko osiguranje, a sada ostaju i bez nasušne plaće, dok se sindikat gradskog prijevoza raspravlja o povećanju postojećih mirovinskih izdvajanja. Zdravstvena strana problema postaje prilično kritična: nedostatak prijevoza onemogućava kućnu njegu stotina tisuća pacijenata u njihovim domovima, tako da patronažne službe pozivaju bolnice da zadrže pacijente dulje, jer ih jednostavno nema tko njegovati kod kuće.
