Ove se godine obilježava sto i pedeseta godišnjica jednog klasičnog djela američkog pjesništva. Walt Whitman objavio je 1855. godine zbirku od 12 pjesama pod nazivom Vlati trave. Do kraja života Whitman je nastavio dodavati pjesme toj zbirci a nova izdanja pojavljivala su se praktički neprestano od tada. Ova okrugla obljetnica inspirirala je na priređivanje čitanja, izložba i znanstvenih skupova o ovom djelu diljem Sjedinjenih Država, U sljedećem prilogu Nancy Beardsly pokušava ustanoviti zašto se Vlati trave još uvijek čitaju i cijene diljem svijeta.
Kad je u svibnju ove godine Knjižnica Folger Shakespeare održala javno čitanje pjesma Walta Whitmana, pjesnik Mark Doty bio je među onima koji su došli odati počast čovjeku kojeg on naziva 'duhovnim ocem'. "Mislim da nijedan od nas američkih pjesnika ne može pobjeći od Whitmana. On je otvorio vrata osjećaju američkog identiteta. Otvorio je vrata demokratskoj 'sveuključivosti'. On je jamačno i izmislio slobodni stih. I kao takav stoji iza svekolike prakse američkog pjesništva" - kaže Mark Doty.
S prvom pjesmom u Vlatima trave, naslovljenom Pjesma meni, Walt Whitman se etablirao kao nova vrsta američkog pjesnika, pjesnika koji slavi urbani život, radničku klasu i puku radost samom činjenicom da je živ kao fizička i spolna osoba. Oglašavao se lirskim glasom koji oponaša ritam svakodnevnog govora.
Stručnjakinja za rukopise izvornike Barbara Bair pomogla je da se sastavi izložba povodom godišnjice Vlati trave u američkoj Kongresnoj knjižnici. "Ono što imamo ovdje su jedine postojeće stranice početnih stihova Pjesme meni i pročitat ću vam kraći ulomak iz njih:
Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme promatrajući vlat ljetne trave.
Bio je ovo početak Pjesme o Meni iz Vlati trave u prepjevu Tina Ujevića. Walt Whitman rođen je u Long Islandu, u državi New Yorku, a kasnije je živio u Brooklynu i na Manhattanu. Radio je kao novinar, nastavnik i grafičar prije negoli je o vlastitom trošku objavio prvo izdanje Vlati trave.
Profesor sa sveučilišta Yale Harold Bloom napisao je uvod za jubilarno izdanje ove zbirke tiskano za sto pedesetu godišnjicu. On kaže kako je izvorno izdanje bilo istinski "ručni rad" na svaki način: "Sam ju je tiskao. Složio je slog, odabrao papir. Sam je proizveo sve, čak je i uvezivao knjigu. Nije gotovo uopće bilo interpunkcije. Pjesmama nije dao naslove. Njegovo se ime nije nalazilo ni na naslovnici. Pisalo je jednostavno Vlati trave."
Whitman je čak napisao i vlastitu kritiku svoje knjige punu entuzijazma, primjećuje Barbara Bair iz Kongresne knjižnice: "Anonimno ju je objavio u novinama, a počinje riječima 'Napokon - jedan američki bard'. Dakle, bio je itekako svjestan tog nasljeđa zadiranja u novu vrstu književnosti koja je bila vrlo ekspresivna u odnosu na život u Americi."
Izložba u Kongresnoj knjižnici održava i promjene u Whitmanovom osobnom životu i životu cijele zemlje. Njegovo iskustvo bolničara u građanskom ratu, bijes zbog ubojstva predsjednika Abrahama Lincolna i problemi starije dobi – sve je to pronašlo put do ove proširene zbirke.
Međutim, Walt Whitman je imao ogromni utjecaj i u drugim dijelovima svijeta, kaže Harold Bloom. "On se obraća osobno onim podjelama u svakom od nas. Zna da ćemo često željeti učiniti jedno, ali ćemo ipak učiniti drugo. Želi nas naučiti da budemo nešto što bismo mogli nazvati 'singularnost', koja brine i o sebi i o drugima, umjesto tek 'individualnost'".
Walt Whitman, autor koji se predstavio "Pjesmom o meni" pojavljuje se i stoljeće i pol kasnije kao univerzalni pjesnik koji slavi veze između nas svih.