"Sjedinjene Države prema međunarodnim ugovorima od Hrvatske ne mogu tražiti povrat imovine svojih državljana jer je to pitanje već riješeno" - tvrdi bivši savjetnik hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, Ivica Maštruko.
Parafiranje ugovora s Austrijom koji bi Hrvatsku obvezao na obeštećenje austrijskih državljana za imovinu koju su im oduzele jugoslavenske vlasti u doba komunizma, digla je buru u hrvatskoj javnosti. Austrijski zahtjevi nisu i jedini. Na prošlotjednoj sjednici vlade, ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt iznijela je podatak da je od 1991. do danas u Hrvatsku stiglo 4.211 zahtjeva stranaca za povrat imovine oduzete u doba komunističke vlasti iz čak 35 zemalja. Prema prvim simulacijama, tvrdi ministrica, obetšećenje za toliki broj zahtjeva Hrvatsku bi koštalo oko 757 milijuna kuna.
Od toga na zahtjeve državljana SAD-a, tvrdi ona, otpada 36,8 milijuna kuna. Ministrica nije navela koliko danas ima zahtjeva za povratom imovine iz SAD-a, no prema podacima njezinog ministarstva do konca 2003. ih je stiglo 179.
Jesu li i SAD jedna u nizu zemalja s kojima je bivša Jugoslavija već sklapala međudržavne ugovore o obeštećenju njezinih državljana? Pitanje smo postavili Ivici Maštruku, koji je bio diplomat i u bivšoj jugoslavenskoj diplomaciji i u hrvatskoj, a do konca prošle godine bio je i savjetnik predsjednika Stjepana Mesića za vanjsku politiku. Ivica Maštruko je danas saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke.
Ivica Maštruko: Prema mojim saznanjima, riječ je zapravo o dvije vrste sporazuma između RH i bivše Jugoslavije, a time i Hrvatske koja je, normalno, sljednik svih međunarodnih ugovora koje je potpisala Jugoslavija. Riječ je prvo, o pregovorima pedesetih godina između Kardelja i koliko se ja sjećam američkog ambasadora u Beogradu Allena tijekom kojih je isplaćena naknada za svu imovinu američkih Židova koja je nacionalizirana nakon Drugog svjetskog rata do pedesetih godina, i zatim dakako Sporazuma iz šezdestih godina prema kojem su likvidirani svi dugovi Jugoslavije prema američkim državljanima i tim ugovorima Amerika se izjasnila da zapravo nema više nikakvih potraživanja za američke državljane. Ukoliko želimo poštivati međunarodne ugovore, a to bi trebale i SAD, onda nema razloga za novi međunarodni sporazum.
Glas Amerike: Znači li to da su ovi zahtjevi koji dolaze iz SAD-a prema Hrvatskoj neutemeljeni? Naime i premijer Sanader i ministrica pravosuđa priznali su da postoje takvi zahtjevi?
Ivica Maštruko: Ne postoji zahtjev samo od SAD-a, nego i od još nekih zemalja. Međutim, pitanje je koliko će hrvatska vlada, odnosno hrvatski Sabor na prijedlog hrvatske vlade, poštivati da Hrvatska jest sljednik svih međunarodnih ugovora Jugoslavije i da to nisu samo ugovori koje su potpisali komunistički režimi poput Jugoslavije, nego i vlade država s kojima su ti sporazumi sklopljeni.
Glas Amerike: Zašto se po Vašem mišljenju sad ponovo otvara pitanje naknade?
Ivica Maštruko: Riječ je čini mi se o vrlo jednostavnoj stvari, a to je da ove države koje su sklapale međunarodne ugovore s bivšom Jugosavijom nisu imle ni argumenata ni snage da pokrenu reviziju tih ugovora. Nakon raspada Jugoslavije došlo je do osnivanja manjih država, manjih državica, a to je i slučaj s raspadom Čehoslovačke na Češku i Slovačku, gdje su snažnije, jače i moćne držve iskorsitile priliku da sad izvrše jedan određeni međunarodni pritisak na te novoformirane manje državice.
Glas Amerike: Što mislite o obraćanju naciji predsjednika države? Prenijeli su ga mnogi svjetski mediji, a ono je snažno utjecalo i na domaću javnost. Kakav je je Vaš stav o njegovu obraćanju, je li to uobičajeno, potrebno, korisno ili beskorisno?
Ivica Maštruko: Predsjednik Republike, kao što znate, kod nas ima znatno smanjenu nadležnosti i ovlaštenja. Međutim, jedna od njegovih nadležnosti jest i vanjska politika, pored vojske i slično. On je iskoristio svoju ustavnu mogućnost da u ovom slučaju reagira u onom području za koje ima ustavnu nadležnost, a to je vanjska politika. Moram reći iskreno da ne samo ja osobno nego i HNS, čiji sam član, ne samo da dajemo potporu predsjedniku Republike nego i dijelimo stavove koje je on u svojoj poslanici iznio.
