Christian Science Monitor piše o jednom dobrodošlom iznenađenju – činjenici da globalno gledajući na svijetu ima sve manje ratova. Nakon dvadesetog stoljeća koje je bilo možda najnasilnije u povijesti ljudskog roda, svi pokazatelji su upućivali na to da će i dvadeset i prvo stoljeće biti podjednako loše, ako ne i gore. Građanski ratovi i ideološki sukobi će se umnogostručiti. Djelotvornost međunarodnih mirovnih snaga će izblijediti. A sigurnost ljudskog roda bit će žrtva zarobljena usred svega toga. Je li tako? Nije, kaže izvješće temeljeno na trogodišnjem proučavanju jedne skupine međunarodnih istraživača. Nasuprot široko rasprostranjenoj javnoj percepciji, oni su ustanovili da svijet ima manje ratova – a u onima koji se vode ima manje žrtava. Studija koja je jučer objavljena u Ujedinjenim narodima također zaključuje da nastojanja globalne prevencije i poslijeratne izgradnje mira postaju brojnija i djelotvornija.
To znači da ne samo da je manje ratova među državama, već je i manje građanskih sukoba, kao i drugih oblika političkog nasilja poput kršenja ljudskih prava. Ovaj bostonski list citira Johna Norrisa višeg savjetnika pri Međunarodnoj skupini za krize koji kaže kako su neuspjesi u Ruandi, na Balkanu i u Sierra Leoneu naučili međunarodnu zajednicu što ne funkcionira. Mirovne operacije sad su odlučnije, i općenito se bolji rezultati postižu u aktivnostima poslije sukoba. "Međunarodne akcije poput onih protiv srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i liberijskog Charlesa Tylora – navodi riječi gospodina Norrisa Christian Science Monitor – "imaju na to utjecaj".
New York Times u današnjem izdanju donosi tekst o tome kako u New Orleansu nema mnogo optimizma. Dok ljudi pretražuju ruševine koje je za sobom ostavio uragan Katrina, postoji jedan jezoviti osjećaj da konačni udarac tek dolazi – onaj koji će definitivno zamrljati prošlost ovog grada. Prva slutnja mogla se nazrijeti kad je gradonačelnik Ray Negin najavio da će model za obnovu biti pseudo prigradsko naselje u Lower Garden Districtu koje se na zova River Garden. Sama naznaka u tom smjeru odmah je alarmirala konzervatore, koji su si predočili ponovnu izgradnju povijesnih četvrti u manje cjeline s velikim lancima dućana i bez duše. Još skorije, gospodin Negin je razmatrao ukidanje urbanističkog zakona o očuvanju ovog grada kako bi New Orleans učinio primamljiviji za građevinski razvoj, što bi moglo izazvati arhitektonski kaos i nesputanu pohlepu.
Međutim, političari i građevinari nisu za to jedini krivci. Desetljećima je glavna arhitektonska struja prihvaćala premisu da gradovi mogu postojati u jednoj fiksnoj točki u povijesnom vremenu. Ono što je iz toga rezultiralo je bajkovita verzija povijesti čije bi posljedice mogle biti vrlo teške konkretno po New Orleans – piše današnji New York Times - koji je bio na putu da postane grad razglednica prošlosti prije negoli ga je pogodio uragan.