Povezanost koju imigranti u Americi imaju sa svojim narodnim običajima slabi sa svakom nadolazećom generacijom koje se obično sve više asimilira u američko društvo. No, nije to uvijek slučaj. Oksana Dragan nas upoznaje sa osobom koja predstavlja treću generaciju Hrvata u dijaspori, a ujedno je aktivan član hrvatske zajednice u Seattlu, u saveznoj državi Washington, te je predavač hrvatske glazbe i kulture.
John Morovich kaže da je po prvi put shvatio da je drugačiji od ostale djece kada je napunio sest godina. "Nisam bio svjestan toga sve do odlaska u osnovnu školu. Imao sam smiješno ime, kao i ostala hrvatska djeca u razredu. I hrana je bila drugačija u školi nego što je bila doma. Iako smo bili odgajani kao Amerikanci, moji roditelji su doma njegovali narodne običaje i etničku pripadnost i do odlaska u školu nije mi bilo jasno da sam u stvari drugačiji od ostale djece."
Pra-pradjedovi Johna Morovicha su dosli u Ameriku krajem 19. stoljeća. Kao i mnogi drugi Hrvati, gravitirali su ka sjeverno-zapadnoj strani američke Pacifičke obale gdje su mogli naći posao sličan onome koji su radili u domovini.
"Hrvati koji su došli u Puget Sound da rade kao ribari uglavnom su bili iz Dalmacije. Oni koji su radili kao rudari uglavnom su bili iz dijelova Hrvatske gdje se kopala ruda, a šumari iz šumom pokrivenih dijelova zemlje. Došli su u Ameriku s vrlo malo novaca u džepu, sa slabim obrazovanjem i ne znajući engelski jezik…No, donijeli su sa sobom svoje zanate i želju da obrazuju svoju djecu. To im je bio najvažniji cilj.»
John Morovich kaže da su članovi velike i usko-povezane hrvatske zajednice u državi Washington s jedne strane vrlo amerikanizirani, dok su sa druge strane očuvali čvrstu pripadnost etničkom identitetu.
«Oni su se vrlo dobro asimilirali, tako da ostali neće odmah prepoznati da su hrvatskog podrijetla. No, ako znaju jednog od nas, onda znaju cijelu zajednicu. Znaš jednoga, znaš sve. Oni još uvijek žive u malim gradovima kao što je Puget Sound i gdje su ulice imenovane po uglednim americkim Hrvatima, koji su bili liječnici, pravnici, poznati poslovni ljudi… Oni su asimilirani u Američko društvo, no znaju točno od kuda vuku svoje korijene.»
Odrastajući u ovoj zajednici, John Morovich je naučio hrvatski jezik i običaje. Naučio je i svirati tamburicu, hrvatski narodni instrument. "Odrastajući, uvijek sam volio muziku tamburica. To je vrlo sretna glazba, vrlo izražajna, i uz nju su uvijek vezani zadovoljstvo i ples"
John Morovich je na čelu tamburaškog ansambla u Seattlu koji, po njegovom mišljenju, igra važnu ulogu u prenošenju narodnih običaja na nove generacije americkih Hrvata. Stare tradicionalne pjesme, koje ansambl svira, često su nepoznate gostima i Hrvatima iz domovine.
"Ljudi koji žive u gradu nisu navikli na kulturu ruralnog stanovništva. Oni dođu u Ameriku, upoznaju jednog od nas i mi ih pozovemo kod nas na party gdje obično sviramo hrvatsku narodnu muziku. Pitali bi nas «Što je to», no uključili bi se. Mislim da oni cijene važnost naše potrebe izražavanja etničke pripadnosti."
Iako su njegovi djedovi i pradjedovi rođeni u Americi, u Johnu Morovichu je duboko ukorijenjeno hrvatsko podrijetlo. On pjeva, svira sa grupom, pleše stare plesove i uči pjevanje na godišnjem Balkanskom festivalu. Iako Amerikanci moraju naučiti sve riječi pjesama fonetski, zvuk koji proizvedu je autentičan.
Morovich kaže da predavanjem hrvatske glazbe u isto vrijeme nastoji predstaviti svijet hrvatske kulture mladim Amerikancima.
«Nastojim im dati pregled hrvatske kulture. To nisu samo pjesme, nego plesovi i puno drugih običaja, vjerskih blagdana, govorimo o obitelji, povijesti… to su razlozi koji čine našu kulturu bogatom.»
John Morovich, folklorista i glazbenik, nastavlja usvajati tradicije koje su njegovi pra-pra djedovi donijeli na američku sjeverozapadnu obalu.
