Šezdeset godina nakon formiranja Ujedinjenih naroda, sve je više vidljiva potreba za reformom ove organizacije. Možda je najupečatljiviji primjer iz bliske nam prošlosti - nemogućnost Ujedinjenih naroda da spriječi rat u Iraku i riješi probleme diplomatskim putem. Gomilaju se sve više i izvješća o korupciji, neadekvatnom vodstvu i nedostatku odgovornosti. Najava reformi je dovela do vrlo žučnih rasprava između zemalja članica o tome u kojem bi se smjeru organizacija trebala kretati.
Teško je proći hodnicima zgrade Ujedinjenih naroda, a ne osjetiti legendarnu prošlost ove organizacije u slici i zvuku. Od stare se slave, na žalost, ne može dovijeka živjeti. Optužbe vezane za nepravilnosti u djelovanju postaju sve učestalije. Prošli je tjedan najglasniji kritičar bio Paul Volcker. Gospodin Volcker je pred Vijećem sigurnosti obznanio rezultate istrage iračkog programa poznatog pod imenom “nafta-za-hranu“. Program je započeo u prosincu 1996. godine sa svrhom da se pomogne pučanstvu Iraka prebroditi razdoblje ekonomske krize.
Zbog neadekvatnog koordiniranja programa od strane Ujedinjenih naroda, tadašnji ga je vođa Iraka, Sadam Husein, iskoristio za povećanje vlastitog bogatstva. Paul Volker nije skrivao svoju ogorčenost. "Naši se zaključci vezani za pogreške u upravljanju programom ne mogu lako opravdati. Ovdje se ne radi o manjim nepravilnostima koje se mogu popraviti u hodu. Naprotiv, suočeni smo sa ozbiljnim problemima koji proizlaze iz činjenice da je ova organizacija osnovana prije 60 godina u vrijeme koje je i politički i ekonomski bilo daleko jednostavnije od današnjeg".
Ujedinjeni su se narodi u ovih 60 godina razvili u svjetsku mirotvornu organizaciju, a njihov glavni tajnik je preuzeo ulogu svjetskog šefa svih diplomata. I mnogi tvrde da je upravo aktivnost Ujedinjenih naroda zaslužna za šest desetljeća svjetskog mira. Ali, između ostaloga, nemogućnost Vijeća sigurnosti da u 2003. godini prisili Irak na poštivanje dogovora potakla je Kofija Annana da zatraži reforme. On je organizirao radnu grupu zaduženu za izradu plana reformi.
Annan je u ožujku ove godine pred Glavnom skupštinom iznio svoju viziju organizacije u 21. stoljeću, a dodao je kako se nada da će se na samitu organiziranom u čast 60 godina postojanja, postići konačni dogovor. "Nalazimo se pred povijesnim trenutkom koji nije ništa manje važan od onog 1945. godine kada su Ujedinjeni narodi osnovani. Nadam se da će državnici zemalja svijeta u rujnu biti u stanju donijeti odluke o promjenama koje su nam ovog časa potrebne".
Koliko je provođenje reformi vjerojatno? Američki ambasador u Ujedinjenim narodima, John Bolton, izjavio je da čak i jednostavne promjene koje Sjedinjene Države traže već godinama nisu bile prihvaćene od strane desetaka zemalja članica koje tvrde da Ujedinjenim narodima ništa ne nedostaje i da treba sve ostaviti kako je.
Stručnjak za Ujedinjene narode i profesor na sveučilištu Kolumbija, Edward Luck, tvrdi da je ova “posluj-kao-i-do-sad“ politika rezultat neslaganja među zemljama članicama. "Ujedinjeni narodi nisu na nikakvom raskrižju niti postoje osnovni preduvjeti za promjenu. Ova organizacija nije Bogom dan poklon čovječanstvu i upravo je onakva kakvu su je njene članice željele napraviti. Ujedinjeni narodi su nakaradna institucija koju nitko ne želi mijenjati".
Gospodin Luck je dodao kako je vrlo jednostavno previdjeti raskol između povelje ove organizacije koja je stvorena 1945 godine i djelatnosti u zadnjih desetak godina. Kao primjer iznosi da riječi “demokracija“ i “zastupanje“ u povelji ni ne postoje i dodaje kako je današnji svijet daleko od idealnog, a upravo je to “idealno“ ideja vodilja ove institucije.
Diplomatski krugovi uključeni u pregovore o novoj deklaraciji tvrde da dokument ne sadrži nikakve radikalne promjene. I gotovo je izvjesno da će se rasprave o zaštiti ljudskih prava, definiciji terorizma i načinu pomoći zemljama poharanim ratom voditi još jako, jako dugo.
