Jeste li se ikad upitali zašto je nebo plavo? Jedan profesor iz Georgije tvrdi da ono ustvari nije plavo; ljudskom oku ono samo tako IZGLEDA. U bojama se, naime, krije mnogo više nego što se vidi na prvi pogled.
Nebrojene pjesme slave prizor koji nam se pruža za sunčana dana, ali niti jedna od njih ne spominje da nas vid vara: plavo nebo uopće nije plavo?! U objašnjenju zašto nebo izgleda plavo, način na koji ljudski mozak interpretira boje jednako je važan kao i fizika svjetlosti.
Glenn Smith, profesor na Institutu za tehnologije Georgije, objavio je u srpanjskom izdanju časopisa "American Journal of Physics" sveobuhvatni pregled istraživanja fizičara i stručnjaka za vid. On kaže da je važno prisjetiti se da se svjetlost ne pojavljuje u bojama, nego u valnim dužinama. Boja postoji samo u našem umu. "Pogledajte val na vodi, kakav se vidi na moru. Ako ga pobliže osmotrite, on ima vrh i dol, a, ako bismo izmjerili udaljenost između dva susjedna vrha – ili dva dola - dobili bismo udaljenost između dva vala, odnosno valnu dužinu tih morskih valova. Val svjetlosti je sličan valu na vodi, samo je valna dužina mnogo, mnogo manja".
Ljudski um doživljava različite valne dužine svjetlosti kao različite boje. Crvena je najdulja valna dužina koju možemo vidjeti, dok su plava i ljubičasta najkraće. Postoje i valne dužine koje su nam nevidljive, poput radio valova – koji prenose ovu emisiju – ili ultraljubičastog svjetla koje izaziva sunčane opekotine. Kada svjetlost Sunca stigne do Zemljine atmosfere, dio bude raspršen na molekulama plinova u atmosferi.
Kratke valne dužine – koje doživljavamo kao plave – jače se rasprše od onih duljih, tako da plavo vidimo gdjegod pogledamo na nebu. Pitanje je zašto ne vidimo one još kraće i još jače raspršene valne dužine, poput ljubičaste. Znanstveni instrumenti pokazuju da su one prisutne, tako da bismo nebo trebali vidjeti kao ljubičasto. No, profesor Smith kaže da se u objašnjenju plavog neba ne treba oslanjati samo na fiziku. U ljudskom oku, posebne stanice osjetljive na svjetlost, nazvane čunjići, šalju u mozak signale koji nam omogućuju da vidimo boju.
Način na koji mozak interpretira te signale – kako kaže profesor Smith – spriječava nas da nebo vidimo kao ljubičasto. "U mozgu postoji nešto što um smatra plavim, a to je točno određena valna dužina svjetlosti. Upravo nju vidimo kada po danu pogledamo u vedro nebo – zato ju i zovemo nebesko plava boja. U 'vaganju' signala iz čunjića, mozak se odlučio na interpetiranje plave, a zanemarivanje ljubičaste boje".
Ljudski um mješavinu svjetlosti različitih valnih dužina na nebu interpretira kao nebeski plavu, ali druge životinje vide boje koje mi ne možemo ni zamisliti. "Znamo da neki insekti vide drugačiji spektar svjetsloti od nas. Oni ne vide one dulje valne dužine – crvene – koje mi vidimo, ali vide kraće od onih koje mi vidimo: oni vide ultraljubičastu valnu dužinu. Dakle, kada pčela pogleda u nebo, ona vidi ultraljubičastu svjetslost koju mi ne možemo vidjeti".
Za razliku od pčela, nama ljudima ostaje samo da gledamo u nebesko plavetnilo, ali – možemo ga i opjevati!