Sučeljen sa sve većom antipatijom i padom ugleda Sjedinjenih Država u svijetu, predsjednik Bush se oslanja na bivšu političku savjetnicu u Bijeloj kući, Karen Hughes, da, kao podtajnica Državnog tajništva za javnu diplomaciju, promijeni takvo stanje. Gospođa Hughes, koju se smatra vrlo vještom u ophođenju s javnošću, izjavila je da, prije nego što Sjedinjene Države mogu očekivati razumijevanje u svijetu, same moraju poraditi na razumijevanju drugih. O toj je temi naša novinarka razgovara s egipatskim, pakistanskim i palestinskim novinarima.
Jednostavno rečeno, posao Karen Hughes je da odgovori na sve veći antiamerikanizam, da promiče američku kulturu i da se uhvati ukoštac s ideologijom radikalnog islama. Ali, Mona Eltahawy, egipatska novinarka arapskog lista Asharq al-Awsat – čije je sjedište u Londonu – kaže da je zadatak koji je postavljen pred Karen Hughes – i Sjedinjene Države – ogroman.
A, on počinje s pažljivim slušanjem. "Javna diplomacija mora prevaliti vrlo dug put, jer u muslimanskom svijetu postoji ogromna količina nepovjerenja prema nakanama prvenstveno Sjedinjenih Država, ali i zapadnog svijeta općenito. Mislim da Zapad treba pokazati da obraća pažnju na stvari koje brinu muslimane, da se trudi razumjeti zašto je tolik broj ljudi nezadovoljan američkom vanjskom politikom. Muslimanski svijet treba vidjeti da Zapad pita: Što možemo učiniti da pomognemo u vašim nastojanjima? Sve počinje sa stvarnim dijalogom, umjesto monologa, kako su to doživljavali muslimani".
Mona Eltahawy ističe da je bivša dužnosnica Bijele kuće Dina Habib Powell sada pomoćnica Karen Hughes za pitanja javne diplomacije. "Ona je Amerikanka egipatskog podrijetla, što je dobro, jer ljudi vide da američka administracija uključuje i američke Arape. Ali, ona nije muslimanka. Za mene to nije problem, ali znam da će mnogi u muslimanskom svijetu to doživjeti kao pokazatelj da se administracija nije potrudila naći nekog muslimana koji bi mogao slušati o problemima muslimanskog svijeta. Takva simbolika je u današnjem svijetu vrlo važna kada se ima tako malo vremena za iznošenje vlastitih problema".
No, Akbar Ahmad, pakistanski novinar i bivši veleposlanik te zemlje u Britaniji, kaže da činjenica da gospođa Powell nije muslimanka nije od ključne važnosti. "Ne vjerujem da je vrlo važno je li netko musliman ili kršćan, jer neki od iznimno dobrih i uglednih poznavaoca muslimanskog svijeta nisu muslimani. Dapače, odlični znalci i stručnjaci mogu biti Židovi, kršćani, ili potpuno sekularni".
Prema Akbaru Ahmedu, u atmosferi nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001, da bi bila učinkovita, američka javna diplomacija treba biti popraćena jakom i proširenom međuvjerskom aktivnošću. "Razmotrite to na ovaj način: pretpostavimo da nema tih ličnosti koje pokušavaju stvoriti međuvjerski dijalog. Stvari bi mogle biti mnogo gore. I to je ono što želim naglasiti. Govorimo o milijardi i 300 milijuna muslimana među kojima mnogi okrivljuju Ameriku da je izravno ili neizravno kriva za stvari koje se događaju u muslimanskom svijetu. Mržnja prema Americi nikada ranije nije bila tolika kao sada. Pitam se zašto je Amerika nekada bila vrlo omiljena, a sada je omražena. Odgovor je da postoji raspra koja – bez obzira u pravu ili u krivom – Ameriku prikazuje u određenoj ulozi i to treba biti ispravljeno".
Palestinski novinar Daoub Kuttab, direktor Instituta za moderne medije pri Sveučilištu Al-Quds, u Jeruzalemu, kaže da, ako javna diplomacija želi uspjeti, ciljevi američke vanjske politike moraju biti provedeni. Primjerice, rješenje o dvije države na Srednjem istoku. "Ako se izjave Sjedinjenih Država uzmu točno tako kako su izrečene, onda su one sjajne. Ali, kad se pogleda realnost stanja na terenu, vidi se veliki raskorak. Za Ameriku je najveći problem – kredibilitet. Ili treba ublažiti retoriku, tako da se u ljudima ne bude lažne nade, ili, ako se ostane pri velikim riječima, onda treba naći načina da se i provede ono što je obećano".
Najveći dio javne diplomacije, po mišljenju Akbara Ahmeda, treba biti ohrabrivanje i poticanje glasa umjerenih muslimana. "To bi trebao biti prioritet, jer javna diplomacija ima nakanu mijenjati i stavove i simpatije, a za to treba mnogo napora, mašte i razumijevanja. Vrijedi držati na umu da je muslimanski svijet doslovce željan za takvim načinom pružanja prijateljske ruke. Upravo u tome javna diplomacija – u svojem najboljem obliku – može polučiti sjajne rezultate. Mislim da je to trebalo početi već davno prije, ali i sada je inicijativa za obnavljanjem javne diplomacije za svaku pohvalu".
Ovi novinari smatraju da je muslimanski svijet posebno jak izazov za administraciju predsjednika Busha. Ali, drago im je da Washington – kako izgleda – uočava težinu problema.