Procjenjuje se da se dvadeset milijuna mlađih odraslih Amerikanaca vratilo živjeti sa svojim roditeljima. Razlozi za to su raznovrsni.
Neki si ne mogu priuštiti plaćanje stanarine za svoj vlastiti stan, dok su drugi upali u probleme s dugovima na kreditnim karticama. Neki su se vratili dijelom i stoga da pomognu svojim ostarjelim roditeljima.
Međutim ima ih koji žele prištedjeti nešto novca da bi se vratili na fakultet, ili su jednostavno zaključili da je to dosta povoljan aranžman: živjeti bez plaćanja stanarine i jesti maminu hranu, dok oni recimo sviraju s bendom u garaži, okušavaju se u glumi ili jednostavno razmišljanju o tome čime se u životu misle baviti.
Naziv za njih je “odrasli bumeranzi”: oni na neko vrijeme odlaze od kuće ali se poput bumeranga vraćaju natrag. Dakle ništa od snova njihovih roditelja o praznoj kući i mirnom, neopterećenom životu, bez brige hoće li se Mary ili Jim bez problema vratiti doma s njihovim autom.
“Odrasli bumeranzi” su sad počeli kucati i na vrata svojih baka i djedova. Ako bacite pogled na teniske terene, bazene ili aerobik vježbaonice u nekom od 1300 američkih luksuznih naselja za umirovljenike, vidjet ćete ne samo sjedokose žene i muškarce, već i mnogo mlađe odrasle, u naponu snage.
List "New York Times" je otkrio da u mnogim gradovima čim stariji skupe dovoljno novca za preseljenje u ugodno umirovljeničko naselje, vrlo brzo za njima stižu i njihovi potomci. Međutim, tvrde oni, nije baš tako lako živjeti sa svojim bakama i djedovima: primjerice ljubavni život zbog toga zna donekle patiti. No, nije li to mala cijena za takav besplatni, luksuzni smještaj?