Milijarde dolara, diljem svijeta, slijevaju se u istraživanja nanotehnologije, koja bi mogla biti slijedeća velika tehnološka revolucija. No, hoće li ona postati blagodat za čovječanstvo ili njegovo prokletstvo?
Premda se radi o tehnologiji koja barata sićušnim, gotovo nevidljivim elementima – otkuda joj i naziv, iz grčkog 'nanos', 'patuljak' -, potencijal nanotehnologije je sve prije nego mali. Znanstvenici i inžinjeri danas mogu raditi s materijalima na razini atoma kako bi stvorili tkanine koje su otporne na mrlje, boje otporne na ogrebotine, i teniske loptice čiji je vijek trajanja višestruko duži od dosadašnjeg.
Istraživanja nam donose nadomak ruke nova, mnogo manja medicinska dijagnostička pomagala, te učinkovitije gorive ćelije i baterije – sve utemeljene na nanotehnologiji. Chad Mirkin, direktor Instituta za nanotehnologiju, Sveučilišta Northwestern, kaže: "O mnogima od tih stvari razmišljalo se već par desetljeća, ali tek odnedavno imamo alate koji omogućuju manipuliranje atomima i molekulama. U tom je smislu ostvaren ogroman pomak u načinu na koji pristupamo znanosti i inžinjeringu, te, na koncu, i medicini. Mislim da je u mnogo pogleda ovo revolucionarni napredak."
Od kompjuterskih mikroprocesora nevidljivih ljudskom oku, pa do mikroskopskih naprava koje traže i uništavaju stanice raka u tijelu, potencijal nanotehnologije – po mišljenju mnogih znanstvenika – mogao bi biti praktički neiscrpan, ali on nije lišen kontroverzi.
Na tržištu već postoje stotine proizvoda koji su poboljšani nanotehnologijom, ali ne postoje praktički nikakvi propisi kojima bi se regulirala njihova proizvodnja, niti distribucija. Primjerice, čitav niz losiona za zaštitu pri sunčanju koristi nanočestice za blokiranje ultraljubičastih zraka, no, vrlo je malo istraživanja posvećeno pitanju mogu li te nanočestice proći kroz kožu i možda oštetiti stanice u ljudskom tijelu.
Kristen Kulinowski, direktorica Centra za biološku i ekološku nanotehnologiju, pri Sveučilištu Rice, optimistički smatra da će znanosti biti u stanju nadvladati ikakvu manu nanotehnologije. "Ukoliko uspijemo ubaciti nanočesticu u stanicu, to se može pokazati novim i korisnim načinom apliciranja lijekova. S druge strane, to se može pokazati toksičnim po stanicu bilo zbog probijanja stanične membrane ili ometanja stanične funkcije na neki drugi način. Optimistični smo da ćemo – kao znanstvenici i inžinjeri – uspjeti stvoriti čestice koje će biti korisne, a da ćemo isključiti bilo kakvu potencijalnu toksičnost po stanicu," kaže dr. Kulinowski.
Bez obzira na njezin optimizam, među znanstvenicima – jednako kao i među kreatorima politike znanstvenih i tehničkih istraživanja – prevladava mišljenje da je potrebno još mnogo istraživanja o posljedicama nanotehnologije po zdravlje i po okoliš. U međuvremenu, kako kaže većina analitičara, društvo mora igrati aktivnu ulogu u ocjenjivanju implikacija ove tehnologije.