Jedno novo istraživanje sugerira da se svemir u svojim najranijim trenucima ponašao kao tekućina, a ne kao vatreni plin, za koji se smatralo da je dominirao prvim mikrosekundama postojanja svemira.
Revidirajući koncepte fizičara o ranom svemiru, nalazi dobiveni sudaranjem čestica u supersudaraču pružaju priliku boljeg upoznavanja načina interakcija subatomskih čestica na najtemeljnijoj razini. Isto tako, mogle bi se otkriti i intrigirajuće paralele između gravitacije i sile koja drži na okupu atomsku jezgru, objavili su znanstvenici na skupu Američke udruge fizičara, u Tampi, na Floridi.
U razdoblju između 2000. i 2003. godine, u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven, na Long Islandu, stotinjak kilometara od New Yorka, znanstvenici su pomoću supersudarača RHIC – odnosno Relativistic Heavy Ion Collider – opetovano međusobno sudarali atome zlata tolikom silom da je njihova energija nakratko stvarala temperature bilijunskog reda veličine. Takvi ekstremni temperaturni uvjeti vladali su u svemiru manje od stomilijuntog dijela sekunde nakon Velikog praska, te fizičari stoga smatraju supersudarač svojevrsnim vremenskim strojem.
U to je vrijeme sve bilo toliko vruće da su subatomske čestice kvarkovi i gluoni, - koji su danas praktički neraskidivo povezani u protone i neutrone unutar atomskih jezgara -, slobodno letjeli uokolo. No, reproducirajući uvjete ranog svemira, supersudarač je pokazao da slobodni kvarkovi i gluoni ne odlete u svim smjerovima, nego da se šire na mahove, u štrcajima. "Tvar koju smo stvorili ponaša se kao gotovo savršena tekućina," izjavio je voditelj istraživanja u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven, Sam Aronson.
Vrijedi spomenuti da kada fizičari govore o savršenoj tekućini, oni ne misle na čašu najboljeg vina koje su ikada kušali; riječ 'savršeno' odnosi se na viskoznost tekućine, svojstvo nalik trenju koje utječe na sposobnost tekućine da teče i pruža otpor tijelima koja kroz nju pokušavaju plivati. Med, recimo, ima vrlo veliku viskoznost, a voda vrlo malu. Savršena tekućina imala bi viskoznost vrijednosti 0, odnosno uopće je ne bi bilo.