Stanovnici Oklahoma Citya ovoga ce tjedna prigodnim priredbama obilježiti desetu obljetnicu bombaškog napada na zgradu savezne vlade u kojem je ubijeno 168 ljudi, ukljucujuci 19 djece. Kako izvješcuje Mike O'Sullivan, proteklo desetljece pomoglo je tom gradu i mnogim obiteljima žrtava da zalijece bolne rane preostale nakon napada.
Napad u Oklahoma Cityju 19. travnja 1995. bio je u svoje vrijeme – šest godina prije napada na New York i Washington - najgori teroristicki napad na americkom tlu. Mir Oklahoma Citya potresla je tog nešto iza devet sati ujutro snažna eksplozija.
Dio grada, u kojem se nekada nalazila vladina zgrada srušena u napadu, i danas je pun vladinih ureda i crkava. Na mjestu srušene zgrade danas se nalazi memorijalni park u kojem prigodna umjetnicka instalacija – devet redova praznih stolica – za devet srušenih katova – predstavlja podsjetnik na mrtve.
Obitelji i preživjele žrtve održat ce tijekom tjedna niz komemoracija povodom desete obljetnice napada. Za Richarda Williamsa, koji je u to doba radio u napadnutoj zgradi, te ce komemoracije probuditi u njemu mnoga sjecanja: "Dobro sam poznavao tu zgradu. Znao sam svaki njen centimetar. Znao sam ljude koji su radili u njoj, ako ne po imenu, a onda po licu."
Richard William je od dana kada otvorena 1977. do dana napada radio na održavanju zgrade. Kaže da su mu radnici u zgradi bili kao clanovi obitelji. Slabo se sjeca eksplozije, ali zna da su ga spasilacke ekipe izvukle iz ruševina: "Uspio sam povezati detalje tog dana kroz price spasilaca, mojih kolega s posla i poznanika. Koliko znam, bio sam zatrpan pod ruševinama."
Williams je, teško ozlijeden, morao proci kroz napornu fizicku terapiju. Kaže da mu je u ozdravljenju najviše pomogao rad s obiteljima na planiranju spomenika žrtvama. Mnogi preživjeli i obitelji žrtava sklopili su trajna prijateljstva. Williams se zbližio s prevoditeljem Budom Welchom, koji je u napadu izgubio 23-godišnju kcer Julie.
"Kada vam roditelji umru, pokopate ih na groblju. A kada vam dijete umre, pokopate ga u svojem srcu – zauvijek. Od toga se nikada ne oporavite" - rekao nam je Bud Welch. Zakleti protivnik smrtne kazne, Bud Welch je svjedocio je sudenju jednom od organizatora napada Terryu Nicholsu, pozivajuci porotu da mu poštedi život. Nichols je pošteden smrtne kazne i sada služi kaznu doživotnog zatvora u Coloradu, dok je glavni organizator Timothy McVeigh 2001. pogubljen.
Florence Rogers, koja je takoder preživjela napad, kaže da, poput Buda Welcha, ne osjeca mržnju prema pociniteljima. Gospoda Rogers bila je izvršna direktorica štedionice u napadnutoj zgradi. U trenutku napada, vodila je jutarnji sastanak. Kada se osvijestila, nije mogla vjerovati svojim ocima. "Vidjela sam plavo nebo kroz sve te srušene katove. Šest katova nad mnom je odletjelo u zrak i palo na kolege, koji su bili na mom sastanku" - sjeca se naša sugovornica.
Gospoda Rogers , koja je danas u mirovini, posvetila je mnogo vremena zakladi koja pomaže preživjelima i obiteljima žrtava. Kako kaže, financijske institucije diljem Sjedinjenih Država, Kanade i Australije prikupile su preko milijun i pol dolara za obitelji njenih poginulih kolega.
Richard Williams kaže da je odziv javnosti bio ogroman: "Morali smo dobro razmisliti što cemo zatražiti, jer smo ponekad dobivali i pune kamione potrepština koje smo tražili."
Iako mnogi nikada nisu zalijecili emocionalne rane nakon napada, Richard William kaže da je val suosjecanja javnosti postao inspiracija ljudima diljem svijeta. Kako kaže, deseta obljetnica napada u Oklahoma Cityu vrijeme je nade i prilika da se proslavi dobrota ljudskog duha.
