Profesor Robert Greenberg, slavista sa univerziteta Yale, čovjek koji tečno govori sve jezike i dijalekte sa teritorije bivše Jugoslavije, u šali za sebe kaže da je profitirao od raspada te zemlje, jer u svojoj akademskoj biografiji sad umjesto jednog ima 3, a uskoro možda i 4 nova strana jezika koja poznaje i govori.
Ovdje u prostorijama Woodrow Wilson Centra u Washingtonu upravo je završena promocija knjige Roberta Greenberga JEZIK I IDENTITET NA BALKANU, koja govori o razgradnji našeg bivšeg zajedničkog srpskohrvatskog jezika. Za naše gledaoce posebno će biti zanimljivo Poglavlje 6., koje govori o jezičkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. To poglavlje nosi naslov: TROGRBA KAMILA.
Cijepanje jednog jezika, ma kako bogat razlikama unutar sebe bio, na četiri nova jezika u samo jednoj deceniji, bez presedana je u svjetskoj lingvističkoj teoriji i praksi, tvrdi gospodin Greenberg.
Teško je pisati knjigu o tako emotivno osjetljivom pitanju za ljude i narode iz bivše Jugoslavije. Jezik je za svakog u bivšoj Jugoslaviji pitanje: ko si ti?, pitanje identiteta, i kad je to umotano u nacionalizam, kao što i jeste bilo, posebno u posljednjih 10 godina, 10 do 15 godina, i kad o tome napišeš bilo šta što u potpunosti nije u suglasju sa generalnom predstavom o odredjenoj naciji, ljudi to osjećaju kao da ih napadaš. Možda bih ja čak mogao shvatiti kao kompliment to što sam dobio kritike od svih o kojima sam pisao, od Srba, Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca, ali, gledano sa jednog sasvim drugog nivoa, ono što ja nastojim da pokažem jeste da bi premoštavanje nekih od ovih lingvističkih podjela, napuštanje nekih nametnutih i ograničavajućih lingvističkih normi na svim stranama, dovelo do toga da to klatno više ne bude zaljuljano toliko ekstremno na neku stranu - i pomoglo, ukoliko to želimo - etničkom pomirenju.
Jezičku situaciju u Bosni i Hercegovini profesor Greenberg smatra posebno složenom i na duže staze, s obzirom na razne kompromise koji su morali biti načinjeni kako bi se zaustavio krvavi rat i sačuvala kakva takva zajednica.
...S obzirom da je Dejtonski Sporazum krojen polazeći od nacionalističkih političkih programa, Republika Srpska je u svom izvornom ustavu srpski jezik proglasila zvaničnim jezikom Republike Srpske, dok su zvanični jezici Hrvatsko-bošnjačke Federacije bili hrvatski i bosanski...
...Sada su učinjene neke promjene u ustavima i oni su se saglasili oko nekih kompromisa, tako da su sada zvanični jezici, recimo u Republici Srpskoj - jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. To nije isto kao da kažete srpski, bosanski i hrvatski jezik, i otvoreno je za različita tumačenja, te neki pametnjaković, zavisno samo od toga na kojoj je strani, sad može reći da je to dokaz da postoje sva tri jezika u BiH, ili, ako pripada nekom drugom političkom programu, može reći: Ne, to je dokaz da je jezik koji govore Srbi u Bosni isti onaj kojim govore hrvatski i bošnjački narod, drugim riječima - može sve dok god nismo spomenuli zvanično ime jezika. Imate, dakle, ta neriješena pitanja koja neće nestati dok ne dodje ili do revizije Dejtona ili ne dodje do promjene ukupne političke strukture Bosne i Hercegovine.
Bosanski jezik, kao novostvoreni jezički standard, problem je druge vrste, komentirajući knjigu profesora Greenberga, kaže profesor Susan Woodword.
Ne postoji lingvistička osnova za jedan poseban jezik, pa ipak bosanski jezički planeri, u ovom slučaju oni koji su na bošnjačkoj političkoj platformi, isto kao i ostali njihovi kolege sa drugih pozicija, nastojali su da stvore odvojen jezik, kao elemenat političke strategije, i nažalost, taj napor da se u tom trenutku stvori novi bosanski jezički standard - kao posljedicu je imao djelimično odbacivanje onoga što smo uvijek smatrali najvećom stvarnom vrijednošću Bosne, a to je da je to raskršće gdje su se svi i sve susretali, to bogatstvo različitosti u Bosni, što je tu zemlju činilo zaista posebnom.
Iako kontroverzna, ili upravo zato, knjiga profesora Greenberga će sigurno biti čitana sa zanimanjem i pažnjom.
