Kako mladi muslimani u Americi svetkuju mjesec Ramazana? Da li im to što su u ovoj zemlji manjina pomaže ili ih ometa u njihovoj vjeri?
Svake večeri u vrijeme Ramazana, muslimanski studenti na univerzitetu Georgetown okupljaju se radi zajedničke molitve i završetka cjelodnevnog posta. Iftar nakon posta ovdje je sačinjen od jednostavne hrane - falafel sendviči, pomfrit i gazirana pića. Mnogi medju muslimanskim studentima su rodjeni i odrasli ovdje u Americi. Ostali su strani studenti, iz zemalja poput Ghane i Turske. Za većinu njih Ramazan je ovdje drugačiji nego kod kuće.
Upitan koliko je ovdje drugačije nego u Turskoj, student iz Turske je odgovorio:
Vidite, prije svega u Turskoj su muslimani u većini i to je mnogo čvršće povezana zajednica, i osjećaš se više kod kuće. Ovdje je drugačije, jer se osjećaš bliže svojoj vjeri i svojoj tradiciji - iako si daleko od nje. Dakle to je drugačiji osjećaj, drugo iskustvo.
Reporter: Osjećaš se bliži - iako si daleko od svoje muslimanske domovine?
Student: Da, jer mislim da je, na mnogo načina, Amerika mnogo tolerantnija prema drugačijem mišljenju - nego mnoge zemlje na Srednjem Istoku, i kao musliman ja se lično osjećam sasvim prijatno ovdje i sasvim slobodno upražnjavam ramazanske običaje. Veoma cijenim uvažavanje i interes kojeg Amerikanci pokazuju prema islamu.
Kod kuće, znate, Ramazan je vrijeme kad je zajednica čvrsto povezana. Nakon posta, redovno jedeš u krugu porodice i u krugu svoje zajednice. To je velika razlika. Ovdje je sve nekako na brzinu, mi smo ovdje manjina i nemamo taj osjećaj zajednice, kaže student koji je u Washington stigao iz Gane.
Postdiplomac na odsjeku za biznis, Shahed Amanullah, osnivač napredne muslimanske web stranice altmuslim.org, odrastao je u Californiji i kaže da nikad nije imao priliku da Ramazan provede i i slavi u rodnoj zemlji svojih roditelja - Indiji.
”Bilo bi to interesantno, jer za mene je Ramazan uvijek bio više nešto lično, nešto unutar moje porodice i mislim da je, barem za mene, važniji taj introspektivni aspekt Ramazana. Znalo se dešavati mnogo puta da sam porao da završavam dnevni post sam, da molim sam i kad je to tako - znaš da si tad u društvu s Bogom. I ja uvijek takvu priliku nastojim da iskoristim za neko dublje promišljanje o svemu...“
