Ne dešava se tako često da u jednom mjesecu, kao u junu, bude toliko transatlanskih skupova. Dolazak predsjednika Busha u Istambul bio je 4. susret na najvišem nivou američkog i evropskih rukovodstava u samo jednom mjesecu.
Saradjivaćemo na tome da osiguramo da NATO bude vojno organizovan tako da se može suprotstaviti i prijetnjama 21. stoljeća, rekao je u Istambulu predsjednik Bush.
Početkom juna, predsjednik Bush je putovao u Francusku na godišnjicu iskrcavanja saveznika u Normandiji, da bi zatim bio domaćin mnogim evropskim savznicima na summitu Grupe 8, i konačno - da bi otputovao u Irsku na sastanak Evropske Unije.
Analitičari kažu da još uvijek postoji značajna podjela izmedju mnogih evropskih sila i Bushove administracije. Mnogi, a posebno u Francuskoj i Njemačkoj, osjetili su se gurnutim ustranu onim što oni nazivaju čestim unilateralnim potezima Bushove administracije.
I, premda administracija pozdravlja podršku zemalja iz takozvane Nove Evrope, poput Poljske i Češke, ipak je svima jasno stavila do znanja da ni jednoj zemlji neće biti dozvoljeno da se miješa u odluke koje se, kako kažu, tiče odluka o sigurnosti Amerike.
Demokratski kandidat John Kerry takvu politiku administracije naziva arogantnom i nerazboritom i obećava da će on szapočeti novu eru - eru savezništava:
Obećavam vam da ću se u prvim sedmicama predsjedničkog mandata vratiti u UN i da ćemo se mi vratiti u zajednicu naroda i otvoriti novo poglavlje u američkim odnosima sa svijetom.
Gospodin Kerry se zarekao i da će evropskim saveznicima i UN-u dati veću odgovornost i učešće u donošenju odluka u obnovi Iraka.
Medjutim, Simon Serfaty iz Centra za Strateške i Medjunarodne Studije, odavde iz Washingtona, upozorava da se odnosi sa Evropom možda neće dramatično izmijeniti čak ni u slučaju Kerry-eve pobjede na izborima.
Ono što imate u osnovi svega jeste sudar izmedju američke nadmoćnosti koja sad postoji i pojave Evrope kao zajednice država koja je moćna u svijetu čak i ako nije sama po sebi svjetska sila, kaže ovaj analitičar.
Gospodin Serfaty dodaje da će se američko korištenje nadmoćne vojne sile i njena potreba da se suprotstavi terorizmu nastaviti i tokom ili Bushovog drugog mandata i u slučaju Kerry-evog predsjednikovanja. Ali, dodaje on, ono što može biti promijenjeno jeste ton:
Niko i ne sumnja da će ton nove Kerry-eve administracije biti mnogo susretljiviji, barem za neko vrijeme. Na neki način, na Evropljanima će biti da odluče da li će za Kerry-a uraditi ono što nisu htjeli za Busha.
James Goldgeier, sa univerziteta George Washington, kaže da bi evropski lideri mogli da pozitivno reagiraju:
Mislim, ukoliko John Kerry ostvari to sa Evropljanima, time on pritisak prebacuje na Francusku, Njemačku i druge koji su se protivili američkoj politici.
Gospodin Goldgeier zaključuje da mnoge od evropskih zemalja imaju malo vojnih snaga koje bi mogle ponuditi na primjer - za pomoć u stabilizaciji Iraka. Medjutim, kaže on, i simboličan doprinos u trupama ili fondovima - bio bi značajan korak u premoštavanju trenutnog transatlanskog jaza - i to bez obzira na to ko će ovdje pobijediti na izborima u novembru.
