Današnjom odlukom haških sudija, Tihomiru Blaškiću preinačena prvobitna kazna sa 45, na 9 godina zatvora. Žalbeno vijeće je odbacilo većinu tačaka na kojima se zasnivala prethodna optužnica, tvrdeći da krivnja osudjenog nije bila dokazana po većini tačaka optužnice.
Sudsko vijeće je danas usvojilo gotovo u potpunosti žalbu advokata Tihomira Blaškića na prethodnu presudu, oslobodivši ga krivnje po 17, od ukupno 20 tačcaka optužnice.
Žalbeno vijeće Haškog suda procjenjuje da je najveći dio prvobitne presude Blaškiću bio "neutemeljen" na čvrstim dokazima o njegovoj umješanosti u zločine, uključujući i onaj počinjen u selu Ahmići, 1993. godine, kada je ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila.
Medjutim, Žalbeno vijeće je stalo na stanovište da je postojala "paralelna zapovjedna linija" u hrvatskim snagama u centralnoj Bosni, u kojem Blaškić nije imao udjela. Blaškić je bio zapovjednik na papiru, akcije su planirali i vodili drugi, mimo njegovog znanja i uticaja- obrazloženo je značajno ublažavanje kazne i ukidanje većine tačaka originalne i kasnije mijenjane optužnice.
Sa druge strane, Žalbeno vijeće je potvrdilo njegovu krivnju za okrutne postupke prema zatočenima, uključujući i njhovo korištenje za "žive štitove" i kopanje rovova.
Zbog toga je, na kraju dugog čitanja presude, predsjedavajućhi Žalbenog vijeća, sudija Fausto Pocar zaključio:
"Osudjujemo podnositelja žalbe na devet godina zatvora, počev od današnjeg dana. Uzeće se u obzir vrijeme koje je podnositelj žalbe proveo u pritvoru, od 1. aprila 1996. godine do danas", zaključio je sudija Pocar.
Prvostepenom presudom, donijetom prije četiri godine, Blaškić je osudjen na 45 godina zatvora- danas preinačena presuda, koja ga oslobadja krivnje za mnoge od zločina, dok, istovremeno, ne stavlja mu na teret niti jedno zlodjelo u kojem je neko smrtno stradao.
Presuda na devet godina zatvora je donijeta, tvrde sudije, imajući u vidu period koji je osudjeni do sada proveo u haškom pritvoru. Sud je u medjuvremenu odobrio da se Tihomil Blaškić pusti na slobodu 2. augusta.
