U Washigntonu je danas, u organizaciji Atlantskog vijeća, održan panel pod nazivom Šta je sljedeće na zapadnom Balkanu. Bila je to prilika da Amra Alirejsović, koja je to pratila, zamoli jednog od panelista, Edwarda Josepha, savjetnika pri Atlantskom vijeću, da za Glas Amerike prokomentira izbor Borisa Tadića i moguću promjenu političke klime na Balkanu.
Mislim da je to pozitivan korak i da je mnogo bolje nego da je izabran Tomislav Nikolić, ali budimo ozbiljni: to neće biti rješenje svim problemima u regionu. Mislim da su politička klima u Srbiji i Hrvatskoj veoma različite, Ivo Sanader je unio velike promjene i to je sada doista različit HDZ. Ne mislim da u Srbiji imamo ekvivalent tome, Tadić je samo predsjednik i njegova stranka nije dio vlade. Srbijanski premijer ima mnoge poteškoće i pitanja vezana za vlastitu predanost o suradnji s haškim tribunalom. Hrvatska se doista kreće pozitivnim smjerom i mislim da ćemo morati pričekati neko vrijeme da to isto kažemo i za Srbiju.
Na pitanje da li misli da će obećanja koje je dao gospodin Tadić po pitanju hapšenja osumnjičenih za ratne zločine biti ispunjena, Edward Joseph kaže:
Tadić je član stranke Zorana Đinđića, koji je zasigurno ispunio svoju veoma tešku obavezu hapšenja Slobodana Miloševića. Stoga je veoma moguće da je Tadić iskren kada to kaže, ali je pitanje da li on kao predjsednik ima dovoljnu moć, kaže Edward Joseph i dodaje da je važno da srbijanski narod shvati da:
jer, kaže Edward Joseph, mnogi optuženici za ratne zločine su povezani s kriminalnim strukturama koje Srbiju drže u teškim uvjetima.
Na panelu o zapadnom Balkanu su danas, osim Edwarda Josepha, još govorili i Borut Grgić, savejtnik za vanjsku politiku slovenačke vlade, koji je također pozdravio izbor Borisa Tadića, rekavši da je poznata njegova naklonjenost prema zapadu još od vremena kada je obavljao funkciju ministra odbrane Srbije i nastojanja ka reformi srbijanske vojske i obavještajne službe. On je međutim upozorio da je činjenica da je Nikolić osvojio 45% glasova, te da Šešeljeva i Miloševićeva stranka kontroliraju 40% skupštine. On je kao jedno od pozitivnih kretanja spomenuo i ponovnu suradnju Srba i Albanaca na Kosovu, te Hrvatsku poslije Tuđmana. Kao nedostatke zapadnog Balkana gospodin Grgić je naveo insitucionalnu neučinkovitost i nedostatak funkcionalne ekonomske strukture, a primjeri toga su zajednica Srbije i Crna Gore, Kosovo i BiH.
To znači prekrajanje zajednice Srbije i Crne Gore, prekrajanje Dejtona kako bi se bolje uklopio u potrebe države BiH, prekrajanje UNMIK-a kako bi bolje izašao u susret trenutnim potrebama Kosova i redistribuciji vlasti na lokalnu zajednicu, to znači uvođenje Srbije u demokratsku transformaciju, i mislim da je vrijeme za Sjedinjene države da pokrenu svoj odnos sa Srbijom izvan Međunarodnog suda za ratne zločine i fokusiraju se na konsolidiranje demokratske platforme.
Ono što sada vidite su dva voza: jedan ide ka Evropskoj uniji, a to su definitovno Bugarska, Rumunija, Hrvatska, možda Turska--a u drugom vozu su Kosovo, Srbija i Crna Gora, bez apsolutno ikakvih šansi, što se tiče pristupanja EU i ekonomskog razvoja, kaže Borut Grgić.
Za razliku od prošlosti, zemlje zapadnog Balkana danas redefiniraju zajedničke prijetnje i shvatanje tih prijenji, a to je vezano za suradnju preko granica, suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala, i terorizma, kaže Borut Grgić.
U poređenju s Irakom i Afganistanom, Balkan će biti model napretka. U poređenju s ratovima 90-tih godina, Balkan je model stabilnosti. Ali ta poređenja nisu od mnogo koristi, jer moramo znati da li je to područje zaista na pravom putu i da li ide pravim tempom da postigne ciljeve za evro-atlanstku integraciju. Prva i najvažnija teška istina o uključenosti međunarodne zajednice na Balkanu je: Balkan nije važan, ili nije dovoljno važan! Tužna istina tog regiona je da nikada nije bio dovoljno jako pitanje, ne samo za Sjedinjene Države, već donekle i za Evropu, kako bi se kontinuirano donosile teške odluke. Pečat politike prema regionu se vuče još od susreta koje je James Baker u Beogradu imao s Miloševićem neposredno pred početak razaranja, i to je,uz nekoliko istaknutih izuzetaka, bilo: odgoditi! Najbolji primjer tog odgađanja je Kosovo i njegov konačni status. Poredeći ga s Irakom, recimo da je Mitrovica najbliža Faluji ili Najafu, ona stoji kao simbol prkosa međunarodne volje. Druga teška istina je da nije samo pitanje ekonomije, već neriješenih etničkih pitanja i napetosti, kaže Edward Joseph. Treća bolna istina je pripisivanje napretka.
Mislim da je BiH najbolji primjer toga--koliko već godina slušamo o napretku, istina je da postoji neki napredak, ali je izuzetno važno shvatiti šta je stvarni napredak, a to je izazov postojećoj dinamici koja takvu zemlju drži kao taoca. U Bosni se tu radi o povratku izbjeglica, osobito Srba u Federaciju BiH. Bošnjaci će se vratiti u Republiku Srpsku, ali ključna stvar u stabiliziranju zemlje će biti vraćanje Srba u Federaciju BiH, i sve dok se to ne desi zemlja će biti taoc dinamike koju sada vidimo. Odraz toga je neuspjeh zajedničkih institucija u BiH--9 godina nakon Dejtona one još uvijek ne funkcioniraju. Mnogi misle da je to problem kapaciteta, ja tako ne mislim. Mislim da je to još uvijek političko pitanje--one ne funkioniraju jednostavno zato jer ne odražavaju interes srpskog naroda, a to je nastavak postojanja entiteta, jer što su jače zajedničke institucije to je slabija Republika Srpska.
Još uvijek vjerujem da se treba izmijeniti status Sarajeva--ako ga učinimo da u potpunosti jednako pripada svim trima etničkim grupama, odnosno njihovoj zagarantiranoj jednakoj političkoj predstavljenosti, vidjeli bi ste povratak Srba u grad, kaže Edward Joseph.
Na kraju, Andras Simonyi, mađarski ambasador u Sjedinejnim Državama je naglasio da su zabrinjavajući napadi na Mađare u Vojvodini, dodavši da prosječni Mađar zna više o Belgiji nego o BiH, i da stanovnici tog regiona moraju shvatiti da se prvo moraju okrenuti svojim najbližim susjedima i shvatiti njihove probleme, prije nego se krene van granica prema Evropi.
