Nema zemlje koja je poštedjena krijumčarenja i trgovine ljudima. Prema izvještaju američkog State Departmenta o krijumčarenju i trgovini ljudima u 2004. godini - svake godine oko 6 do 8 stotina hiljada muškaraca, žena i djece prokrijumčari se preko medjunarodnih granica. Ova trgovina ljudima još raste.
Izvještaj navodi da je više od polovine žrtava prokrijumčareno radi seksualne eksploatacije. Ostali prinudno rade u fabrikama, na farmama, kao sluge, kao djeca vojnici i na brojne druge načine prisilnog služenja.
Ujedinjeni Narodi procjenjuju da je profit od ove trgovine ljudima treći po rangu izvor zarade u organiziranom kriminalu, nakon trgovine drogama i oružjem. Medjutim, profiti ostvareni na trgovini ljudima mogu dodatno podstaći korupciju vlasti i potkopati vladavinu zakona.
Što više saznajemo o žrtvama pogodjenim ovim zločinom, kaže državni sekretar Colin Powell, sve nam je teže okrenuti glavu od tog problema.
POWELL: Mi ovdje govorimo o ženama i djevojkama, neke su stare svega 6 godina, koje su prokrijumčarene u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije, o ljudima koji su prisiljeni na težak rad, o djeci koja prisilno postaju vojnici. Tih žrtava nije malo, a velika većina njih sužene i djeca.
Prema Izvještaju State Departmenta, po velikom broju žrtava izdvaja se deset zemalja, čije vlade ne čine nikakve ozbiljne napore u borbi protiv krijumčarenja itrgovine ljudima. U Africi to su Ekvatorijalna Gvineja, Sierra Leone i Sudan. U Latinskoj Americi - Kuba, Ekvador, Gvajana i Venecuela. U Aziji to su Bangladesh, Burma i Sjeverna Koreja.
Tokom prošle godine, dodaje gospodin Powell, neke su zemlje unaprijedile svoje napore u borbi protiv ovog zla: Belize, BiH, Dominikanska Republika, Georgia, Grčka, Kazahstan,Turska i Uzbekistan.
Zlo trgovine ljudima, očito neće biti iskorijenjeno za jedan dan. Ali, zaključuje gospodin Powell, sve zemlje moraju zajedno raditi na tome da se prekinu krijumčarski putevi, da se optuže i kazne oni koji trguju ljudima i osigura zaštita i ponovna integracija žrtava u društvo.
