Jedna od karakteristika današnjice je mnoštvo robota svih vrsta. Oni što sviraju ili plešu su nešto već sasvim obično. Domišljati proizvođači napravili su čak i robote koji ustvari zamjenju pse, kućne ljubimce. Međutim robotika je daleko više od igre i zabave. Pogledajmo priču o robotu čija je funkcija vratiti na noge jednog paraplegičara.
Nakon saobraćajne nesreće prošle godine ljekari su Chucku Benefieldu rekli da možda nikada više neće prohodati. U međuvremenu, Chuck hoda uz pomoć Lokomata.
To je nešto kao normalan osjećaj, kao da sam hodaš, kaže Chuck Benefield.
Na jednom univerzitetu u Teksasu, savezna država Dalas, zahvaljući robotiziranoj opremi i uređaju, Chuckvi nožni mišići neće atrofirati jer Lokomat paraplegičarima pomaže da očuvaju snagu mišića.
Patricia Winchester, terapeut: Opremu podešavamo prema pacijentovom tijelu i na taj način djelimično podupiremo težinu pacijentovog tijela. Zatim pomažemo pacijentu da pokreće noge na način najsličniji normalnom hodanju.
Određeni signali putem senzora prenose se u kompjuter što takođe pomaže terapeutima da prate napredak pacijenta.
Patricia Winchester, terapeut: Vrlo je važno da imamo povratnu informaciju tako da, kao terapeuti, možemo podesiti Lokomat pacijentovim mogućnostima.
Lokomat nije dostignuće najvećeg tehnološkog nivoa, ali je ogroman korak napred za klinike za rehabilitaciju pacijenata, kakva je ova u Dallasu. Naime, nakon šest tjedana hodanja uz pomoć Lokomata noge Chucka Benefielda su ojačale dovoljno da može sam ustati.
Chuck Benefiled, paraplegičar: Zaista osjećam da postoji realna mogućnost da ponovo hodam uz neku vrstu pomoći, ili možda čak i bez toga. Taj mi osjećaj daje mnogo nade.
Tehnika i tehnologija na kojoj se zasniva rad Lokomata je još uvijek nova i ta vrsta robota koristi se za sada samo u nekoliko klinika za lječenje kičmenih oboljenja.
