Pojavljujući se kao svjedok optužbe na sudjenju nekadašnjem članu najužeg političkog rukovodstva bosnanskih Srba, Momčilu Krajišniku, kojem tužitelji pripisuju krivnju za genocid i zločine protiv čovječnosti, Rašid Hasanović se prisjećao terora kojem su u to vrijeme bili izloženi Bošnjaci Bratunca, koji su prije rata činili dvije trećine njegovog stanovništva. Nakon što su srpske snage, paramilitarci i policija razdvojili vojno-sposobne muškarce od žena i djece, zatvorili su ih u sportsku dvoranu osnovne škole i obližnji hangar - ukupno 4-5 stotina ljudi.
U Sporskoj dvorani su zatočenici, prema svjedočenju, bili izloženi stalnim batinama, koje bi uslijedile nakon "prozivki", i maltretiranju za grijehove koje su im pripisivali njihovi mučitelji. Tučeni su i ubijani naočigled preostalih zatočenika, prisjeća se Rašid Hasanović.
U fiskulturnoj sali je bilo od 30 do 50 ljudi koji su bili stalno tučeni. Na lijevoj strani ulaza u salu su bili ljudi koji su bili jedni uz zid i bili su tučeni, neki su od udaraca popadali, jaukali na patosu, na desnoj strani su bili oni koji su sjedili i to gledali.
Svjedok je ustvrdio da su tada u gradu bili vojnici iz Bosne i Hercegovine i, kako kaže, "susjedne republike", a oko same škole i sportske dvorane ljudi u uniformama koji su se predstavili kao "arkanovci" i koji su rekli zatočenicima da su plaćeni za taj "posao"- Što više ljudi ubiju, više će zaraditi, tvrdili su, prema svjedoku, ovi paramilitarci.
Upitan koliko je, po njegovoj procjeni, ljudi ubijeno za tih nekoliko dana zatočeništva u sportskoj dvorani, Hasanović je rekao:
Raznim načinima ubijanja, lično sam vidio da je ubijeno najmanje pedeset ljudi.
Rašid Hasanović je preživio zatočeništvo u sportskoj sali osnovne škole u Bratuncu zahvaljujući tome što se nije odazvao "prozivci" onih koji bi, nakon teških batina, bivali brutalno ubijani naočigled ostalih zatočenika.
U noći izmedju 14. i 15. maja 1992. Miroslav Deronjić, tadašnji predsjednik Kriznog štaba opštine Bratunac, i sam nedavno osudjen na 10 godina zatvora zbog ratnih zločina, uz pomoć civilne policije krišom je izveo oko 400 zatočenih Bošnjaka iz fiskulturne dvorane i obližnjeg hangara, utovario ih na kamione i poslao na Pale, nakon čega su sa Armijom BiH razmijenjeni za zarobljene pripadnike srpske vojske.
Krajišnika tužitelji terete za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, tvrdeći, po optužnici, da je, zajedno sa drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao pripremu ili izvršenje djelimičnog uništenja nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe Bošnjaka i bosanskih Hrvata na područjima Bosne i Hercegovine.
