I vlade koriste usluge privatnih poduzimača. Sjedinjene države i drugi zapošljavaju privatne poduzetnike za potrebe vojske, za obavljanje usluga koje je ranije mogao pružati samo personal u uniformi. Vlada kaže da se na ovaj način uštedi novac i postiže bolji efekat. Oni koji se tome protive kažu da oslanjanje na iznajmljivanje usluga sa strane može biti neetički i također može ugroziti nacionalnu sigurnost.
Riječ privatno ima novo značenje u riječniku američke armije. Privatne korporacije danas, pružaju stručne usluge penzionisanih generala i usluge bivših vojnika i na tome ostvaruju zaradu.
Privatna vojna industrija koju čini na hiljade kompanija i na desetine hiljada zaposlenih širom svijeta je multimilionski biznis.
Stručnjaci kažu da je ovaj trend okretanja ka vanjskim izvorima počeo prije gotovo decenije a vrhunac je dostigao u Iraku. Nekih 13 hiljada privatnih poduzetnika koliko ih se trenutno nalazi u Iraku pruža širok dijapazon usluga od obuke nove iračke vojske do vršenja dužnosti čuvanja mira.
Dough Brooks, predsjednik Organizacije za međunarodne mirovne operacije koja predstavlja privatne vojne kompanije kaže da se Sjedinjene države moraju oslanjati na poduzetnike kako bi uspješno obavile akcije čuvanja mira širom svijeta.
Dough Brooks, predsjednik organizacije za međunarodne mirovne operacije kaže da su u operacijama za očuvanje mira 1990. god. u Africi u Liberiji, unajmljene privatne kompanije da pomognu u sprovođenju ECOWAS mirovnih operacija u toj zemlji. Pošto to nije bilo politički toliko značajno da bi se tamo poslale američke trupe unajmljene su privatne kompanije koje zapošljavaju bivša vojna lica i koje su sposobne da veoma efikasno izvršavaju operacije za očuvanje mira, rekao je gospodin Brooks.
Peter Singer sa instituta Brookings u Washingtonu smatra da korištenje privatnih poduzetnika omogućava vladi Sjedinjenih dražava da se uključi u konflikte u i slučajevima kada za to nema podršku javnosti. Gospodin Singer kaže da se u mnogim slučajevima ove kompanije iznajmljuju kako bi izvršile tajne operacije koje javnost ne bi odobrila i to je ono što se navodno upravo sada događa u Kolumbiji.
Sanho Tree sa Instituta za političke studije u Washingtonu kaže da mada mnogi poduzetnici sprovode američke ciljeve u konfliktnim područjima kao što je Kolumbija oni nemaju istu zaštitu koju uživaju pripadnici vojske. Gospodin Tree navodi primjer Jessice Lynch koja je aktivno vojno lice i zbog toga je, prema njegovim riječima bila glavna tema medijskih izvještaja. Kada se desi da oni koji su tu na osnovu ugovora sklopljenog sa privatnom kompanijom budu uzeti za taoce ili zatvoreni kao što se desilo u Kolumbiji, kaže gospodin Tree,oni u najvećoj mjeri budu zaboravljeni od strane medija i Kongresa.
Phil Chicola iz američkog State Departmenta kaže da je vlada jednako zainteresovana za bezbjednost svih svojih građana ali da su u prvom redu kompanije odgovorne za svoje uposlenike. Prema riječima gospodina Chicole u suštini to je odgovornost privatnog vojnog poduzimača. To se ni po čemu kaže gospodin Chicola ne razlikuje od toga kada npr.poduzetnik koji za vladu Sjedinjenih država izvršava građevinske radove u zgradi nesretnim slučajem izgubi svog radnika.
Peter Singer sa instituta Brookings ističe da nedostatak kontrole od strane vlade stvara poteškoće za pozivanje na odgovornost privatnih kompanija i njihovih uposlenika za bilo kakve prestupe jer te kompanije ne podliježu nikakvim američkim ili međunarodnim vojnim zakonima.
Neki od uposlenika privatne američke kompanije DynCorp koji su krajem devedesetih godina obučavali pripadnike bosanske armije bili su npr. optuženi za iskorištavanje žena kao seksualnog roblja. Optuženi su otpušteni ali nikada nisu krivično gonjeni za svoje navodne zločine. Gospodin Singer kaže da je potrebna regulativa od strane vlade kako bi se osiguralo da se ovakvi slučajevi ne ponove.
Gospodin Singer kaže da sama ta industrija po sebi ne predstavlja ništa loše. To je kao bilo koja druga industrija, smatra gospodin Singer, s tom razlikom što je mnogo važnija, djeluje u domenu sigurnosti i ratnih aktivnosti i nije regulisana. U svijetu u kojem se sve reguliše, kaže gospodin Singer, od bankarstva pa do toga šta se stavlja u slatkiše koje jedemo činjenica da se ne regulišu ratne aktivnosti je apsurdna.
Ima prijedloga da se sprovede regulativa u privatnoj industriji da se uspostave striktna pravila i da se ispitaju kompanije kao bi se osiguralo da su legitimne. Ovo bi kako se tvrdi stvorilo balans u kojem vlada ima korist od privatnog tržišta dok se istovremeno izbjegava potencijalna opasnost od neregulisane industrije.
