Siddiq Barmak je režirao prvi afganistanski film koji je svjetlo dana ugledao nakon pada Talibanskog režima. To je priča o jednoj 12-estogodišnjoj djevojčici koja zajedno sa svojom majkom zapada u brojne neprilike. Ona i njena majka gube posao u vrijeme kada su Talibani zatvorili bolnicu u kojoj su njih dvije radile. Talibani su također zabranili ženama da napuštaju kuće bez takozvanog zakonitog pratioca. Njen otac i brat su ubijeni, tako da su ona i majka ostali bez ikakve podrške, i bez mogućnosti da napuštaju kuću. Bez nade u rješenje ovake situacije, njena majka se odlučuje da je preobuče u dječaka kojem daje ime Osama. Tu počinje priča o njenim strahovima i prevazilaženju prepreka i borbe za preživljavenjem uz nadu da neće biti otkrivena.
Na ceremoniji dodjele nagrade Golden Globe, režiser Barmak je kazao sljedeće:
Nisam očekivao da ću osvojiti nagradu Golden Globe. Zato nisam pripremio govor, zato nisam bio spreman. Kada sam osjetio težinu ove nagrade u mojim rukama, pomislio sam, ona ne pripada samo meni, ona pripada i mom narodu. Moj narod je napravio ovaj film, njihova vlastita bol je načinila ovaj film, katastrofa koja im se desila, njihovo požrtvovanje. Upravo zato sam ovaj film posvetio njima.
Osvojena nagrada Golden Globe je obično lakmus papir za nagradu Oskar. Međutim, u utorak kada su objavljene nominacije, ovog filma nije bilo medju njima.
