U godini predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, dok utrka medju kandidatima za nominaciju Demokratske stranke ulazi u završnu fazu, evo nekoliko detalja o kompleksnom načinu nominiranja predsjedničkih kandidata dvije glavne političke stranke - Demokratske i Republikanske.
Trenutno se sedam demokratskih kandidata, dvoje su u medjuvremenu odustali, utrkuju za nominaciju svoje partije ko će od njih na izborima u novembru izazvati predsjednika Busha.
Predsjednik Bush je svoju nominaciju osigurao jer unutar svoje Republikanske partije nema ni jednog značajnog protukandidata.
Iznalaženje kandidata sa najviše izgleda na uspjeh partije, obavlja se kroz partijske konvencije i preliminarne izbore.
Većina država, kao New Hampshire, će održati preliminarne izbore na kojima će republikanci i demokrati glasati za kandidata kojeg bi željeli vidjeti kao predsjednika. Druge države, uključujući Iowu, održavaju brojne partijske konvencije, skupove na kojima se okupljaju članovi partije na nivoima izbornih okruga i biraju kandidata.
Nominaciju partije dobiva onaj koji osvoji najviše glasova partijskih delegata na preliminarnim izborima i partijskim skupovima. Pri tome brojnija država ima više delegata, i na kraju onaj koji osvoji više od 4 hiljade i 300 glasova delegata će na Konvenciji Demokratske partije, koja se ove godine održava u Bostonu od 26 - 29 jula dobiti nominaciju predsjedničkog kandidata. Neki od delegata će biti partijski lideri i izabrani zvaničnici koji slobodno glasaju za kandidata po svom izboru. Republikanci će svoju konvenciju održati od 30 augusta do 2 septembra u New Yorku. Tek nakon toga zvanično su nominirani kandidati za predsjedničke izbore u novembru. Medjutim, to je već odavno postala formalnost jer se partijski izbor predsjedničkog kandidata obično zna ranije na osnovu rezultata preliminarnih izbora i glasanja na partijskim konvencijama rukovodstava stranke.
Američki politički sistem se u biti pretvorio u dvopartijski sistem sa Republikanskom i Demokratskom strankom, mada povremeno takozvani kandidat treće partije osvoji značajan broj glasova, jer u biti u predsjedničkoj utrci može učestvovati veći broj stranaka, ali federalne fondove za troškove izborne kampanje dobivaju samo one partije koje su na nekom od predhodnih izbora osvojile pet posto i više glasova birača.
