Izvještaj Komisije za reformu obrane u BiH, nazvan Put ka Partnerstvu za mir, je u stvari prijedlog zakona koje tri parlamenta u Bosni i Hercegovini trebaju usvojiti u cilju implementacije reforme obrane koje će prvenstveno BiH učiniti kandidatom za ulazak u NATO-vo Partnerstvo za mir. Tri su parlamenta u BiH već krajem oktobra počeli raditi na pripremama za usvajanje preporuka Komisije, a ja vjerujem da ćemo do prve nedjelje decembra imati sav posao na nivoima parlamenata - završen, to jest, da će prijedlozi Komisije biti pretvoreni u slovo zakona. To za Glas Amerike kaže James Locher III, Predsjedavajući Komisije za reofrmu obrane u BiH. NATO savez priznaje Refomu samo ako je usvojena kroz BH parlamente, na legalan i demokratski način , i samo u tom slučaju BiH ima šanse da pristupi pregovorima za ulazak u Partnerstvo za mir, dodaje gospodin Locher i nadalje objašnjava zakonski prijedlog reforme:
J. LOCHER: Sada su gotovo sve odgovornosti koje se tiču pitanja obrane, na entitetskim ministarstvima, a državno ima vrlo male odgovornosti. Prema našem prijedlogu, država je ta koja postaje vrhovna instanca u pitanjima obrane, i što je najvažnije, imat će zapovjednu ulogu nad svim operativnim snagama unutar oružanih snaga BiH. Da bismo to postigli, stvorit ćemo novo državno ministarstvo obrane, združeni stožer na državnom nivou, i operativnu komandu. Ove će tri instance pomoći Predsjedništvu BiH da igra ulogu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Medjutim, entiteti će i dalje imati važne odgovornosti, ali u administrativnom polju - ljudstvo, trening i oprema za vojsku Republike Srpske, i s druge strane vojske Federacije BiH. Medjutim, obavljajući taj posao, entitetska ministarstva će odgovarati na kraju državnom ministarstvu obrane. Dakle, kada zakonski prijedlozi Komisije budu pretvoreni u slovo zakona, u Bosni i Hercegoivni će faktički postojati samo jedan obrambeni establishment.
Pod normalnim okolnostima bilo bi uobičajeno da državni ministar obrane ustanovljava regulative po kojima bi oružane snage mogle biti korištene kao pomoć civilnim vlastima u slučajevima prirodnih katastrofa i industrijskih nesreća. Medjutim, u našem zakonskom prijedlogu se takodjer osiguravaju ovlasti za entitetske predsjednike da donose odluke o korištenju oružanih snaga u izuzetnim slučajevima prirodnih nepogoda ili industrijskih nesreća, kada je pomoć odmah potrebna. Dakle, takva klauzula postoji u zakonskom prijedlogu.
VOA: Zakonski prijedlog Komisije takodje predvidja veće smanjenje broja aktivnih vojnika u oružanih snagama - kako će se riješiti socijalna komponenta tog dijela reforme?
J. LOCHER: Komisija je preporučila da se broj profesionalnih vojnika smanji sa nešto više od postojećih 19 hiljada na ukupno 12 hiljada, za oba entiteta. Od samog početka je bilo jasno da se oružane snage moraju smanjiti da bi bile održive - i upravo zato smo posvetili jako puno pažnje razvojačenim vojnicima. Gotovo da je potpuno osigurana otpremnina koju će platiti entitetske vlade - jedino o čemu se sada odlučuje jest njena visina, zavisno od toga koliko entiteti mogu priuštiti. Medjutim, osim te trenutačne isplate, mi tražimo dodatne izvore koji će pomoći tim vojnicima; jedan od najefikasnijih programa za to u BiH je pomoć koju obezbjedjuje Medjunarodna organizacija za migracije. Oni obezbjedjuju treninge, pomoć u pronalaženju novog posla, dragocjene informacije o mogućnostima otvaranja privatnog biznisa i slično. Komisija je učinila i čini sve da obezbijedi da taj i takvi programi dobiju dovoljno fondova. Za program Medjunarodne organizacije za migracije smo već prikupili 5 milijuna eura, a medjunarodna zajednica je pokazala veliki interes u finansiranju programa za pomoć razvojačenim vojnicima.
VOA: Kako predvidjate da će teći period provedbe zakona o reformi obrane, nakon što on bude usvojen u parlamentima?
J. LOCHER: Kontrola provedbe počinje s BH Predsjedništvom, na kojem će ležati brojne i one najvažnije odgovornosti iz pitanja obrane. Jedan od osnovnih zadataka državnog ministra obrane bit će brza provedba; medjutim, medjunarodna zajednica ću pružiti svu moguću pomoć u provedbi. Naša Komisija od početka ne gubi iz vida važnost perioda provedbe - od početka juna postoji, radi radna grupa za implementaciju zakona o reformi obrane. U slijedeća tri mjeseca mnoge, mnoge promjene će se dogotivi u sferi obrane u BiH. Prostije rečeno - naš je cilj, prije summita NATO saveza u junu slijedeće godine u Istambulu, postići toliko napretka da će BiH biti ozbiljan kandidat o čijem ulasku u Partnerstvo za mir će se moći u to vrijeme raspravljati. Otkako je Komisija završila svoj rad na zakonskom prijedlogu, u septembru, mogu vam reći da sam istinski impresioniran suradnjom u svim elementima vlada u BIH. Ljudi razumiju da je ovo staza kojom se mora ići, ako žele ući u NATO-vo Partnerstvo za mir. Ljudi su u oba entiteta već počeli provoditi one dijelove reforme za koje ne treba glasanje u parlamentu, i pažljivo planirati provedbi onih za koje treba odobrenje parlamenata - mislim da to pokazuje da su svjesni važnosti ovih reformi.
VOA: Na molbu da prokomentira potencijalnu vanjsku prijetnju Bosni i Hercegovini u svijetlu novih oružanih snaga pod jednom komandom, James Locher kaže:
J. LOCHER: Najvažnija stvar koju ne treba zaboraviti jest da u BiH i dalje operiraju NATO-ve stabilizacijske snage. To samo po sebi odbijaju svaku mogućnost agresije prema BiH. I inače sam mišljenja da je mogućnost agresije na BiH općenito vrlo mala. No - ono što je važno jest slijedeće: skoro će BiH, prema ovom svemu, biti članica Partnerstva za mir; to članstvo, i negdje u budućnosti, članstvo u NATO savezu, stvarni su jamac suvereniteta i neovisnosti BIH. Dakle, kada BiH postane dio obitelji NATO saveza, uz sve ono što uz to ide, svaki gradjanin BiH u tom smislu će biti siguran.
VOA: Za kraj , James Locher se osvrće i na mogućnost slanja jedne zajedničke transportne jedinice BiH vojske u IRAK:
J. LOCHER: Iako će za neko vrijeme i dalje postojati dvije vojske, Republike Srpske i Federacije BiH, pod jednim ministarstvom obrane, one će se sada mnogo više povezivati, suradjivati, imat će zajedničke vježbe, obuku za partnersvo za mir i slično. Ipak, ideja da BiH doprinese medjuanrodnoj akciji, je jako privlačna. Vode se razgovori o slanju transportne jedinice s mješanim vojnicima u Irak i po meni to bi imalo dvije velike prednosti. Kao prvo, vojnici iz BiH vojski bi se sučelili s jednim zajedničkim zadatkom, ili prijetnjom i svima u BiH pokazali kako mogu vrlo uspješno zajedno djelovati; no, druga je prednost da bi takvo što pokazalo NATO savezu i medjunarodnoj zajednici da BIH može nečim vrijednim doprinijeti globalnoj sigurnosti, a ne biti samo potrošač medjunarodnih resursa za bezbjednost u vlastitoj zemlji.
