Jimmy Carter je želio da napravi vladu koja je kompetentna i humana, koja će odgovarati potrebama američkog naroda i njihovim najvišim očekivanjima. Njegovi rezultati su bili značajni, ali u eri rastuće inflacije, rasta cijena energije i nastavljenih napetosti, nije bilo moguće ostvariti sve što je želio.
Carter koji je rijetko koristio svoje puno ime James Earl Carter Jr., rodjen je 1 oktobra 1924. godine u mjestu Plains, Georgia. Bio je uzgajivač kikirikija, posvećen Baptističkoj vjeri.
Nakon što je 1946. godine diplomirao na Pomorskoj akademiji u Annapolisu, Maryland, Carter je oženio Rosalynn Smith. Carterovi imaju tri sina: Johna Williama (Jack), James Earla Treceg (Chip), Donnela Jeffreya (Jeff) i kćerku Amy Lynn.
Nakon što je sedam godina služio kao mornarički oficir, Carter se vratio u Plains. 1962. godine ulazi u politiku na državnoj razini, i osam godina kasnije izabran je za guvernera Georgie. Kao mladi guverner u južnoj državi on je naglasak stavljao na ekologiju, efikasnost državne administracije i otklanjanje rasnih barijera.
Carter je svoje aspiracije za mjesto u Bijeloj kući saopćio u decembru 1974. godine i započeo je dvogodišnju kampanju. Na Demokratskoj konvenciji je imenovan za predsjedničkog kandidata i za svog podpredsjednika sa kojim je nastupio na izborima izabrao je senatora iz Minnesote, Waltera F. Mondale-a. Carter je vodio odlučnu kampanju protiv svog oponenta Geralda Forda sa kojim je tri puta nastupao u javnim debatama. Carter je pobjedio sa 297 naprema 241 elektorskih glasova.
Boreći se sa ekonomskim teškoćama u zemlji on je na kraju mandata mogao da kaže da je u zemlji otvoreno 8 miliona novih radnih mjesta i da je njegova administracija smanjila deficit budžeta. Nažalost inflacija i kamatne stope su bile rekordno visoke, i napori da se smanje su prouzrokovali kraću recesiju.
Carter je u vanjskoj politici uveo vlastiti stil. Njegovo zagovaranje ljudskih prava je hladno primljeno od strane Sovjetskog saveza i nekih drugih zemalja. Dogovorom u Camp Davidu 1978. godine pomogao je uspostaviti trajniju slogu izmedju Izraela i Egipta. Uspio je ratificirati Sporazum o Panamskom kanalu. Nastavljajući rad svojih predhodnika uspostavio je pune diplomatske odnose sa Kinom, i kompletirao je Salt II sporazum sa Sovjetskim savezom o ograničenju nuklearnog naoružanja.
Medjutim, invazija Sovjetskog saveza na Afganistan dovela je do suspenzije planova o ratfifikaciji pakta SALT II .
Zarobljavanje i držanje kao taoca uposlenika američke ambasade u Teheranu, u Iranu, dominiralo je 14 mjeseci administracijom predsjednika Cartera. Posljedice tako dugog držanja Amerikanaca kao taoca u Iranu, zajedno sa inflacijom koja je nastavila da raste u SAD, su se pokazale u porazu Cartera na izborima 1980. godine. I pored toga on je nastavio teške pregovore o oslobadjanju talaca i Iran je na kraju oslobodio 52 Amerikanca, istog dana kada je Carter napustio Bijelu kuću.
2002. godine Jimmy Carter je primio Nobelovu nagradu za mir, postajući tako treći američki predsjednik koji je primio to značajno medjunarodno priznanje. Prije njega Nobelovu nagradu su primili Theodore Roosevelt, 1906 i Woodrow Wilson, 1919. godine.
