Preuzimajući predsjedništvo usred velike depresije, Franklin D. Roosevelt je pomogao američkom narodu da vrati samopozdanje i vjeru u sebe. On je donio nadu kada je obećao brzu, energičnu akciju u svom inauguralnom govoru kada je rekao - Jedino čega treba da se bojimo je strah sam po sebi.
Rodjen 30 januara 1882. godine u Hyde Park-u, New York-u, što je sada nacionalni spomenik, pohadjao je Harvard i studirao pravo na Cloumbia univerzitetu. 1905. godine oženio je Eleanoar Roosevelt.
Idući tragom svog rodjaka, predsjednika Theodorea Roosevelta, kojeg je obožavao, on je ušao u politiku, ali prvo kao Demokrat. 1910 je pobejdio u utrci za Senat države New York. Predsjednik Wilson ga je imenovao pomoćnikom sekretara za Navy, i bio je od Demokrata nominiran za podpredsjednika 1920. godine.
U ljeto 1921, kada mu je bilo 39 godina razbolio se od dječije paralize. Demonstrirajući izuzetnu odlučnost on se žestoko borio da sačuva noge, posebno kroz plivanje.
1928. godine Rosevelt je izabran za guvernera New Yorka. Za predsjednika SAD je izabran 1932. godine. Do marta naredne godine u Americi je bilo 13 miliona nezaposlenih i gotovo svaka banka je bila zatvorena. U svojih prvih 100 dana on je predložio program ekonomskog opravka kojeg je Kongres prihvatio.
Do 1935. godine zemlja je dostigla odredjeni stepen oporavka, ali su se poslovni ljudi i bankari sve više okretali protiv Rooseveltovog New Deal programa. Roosevelt je odgovorio novim programom - Socijal Security, odnosno programom socijalne zaštite, nametnuo je veće takse za bogate, te uveo novu kontrolu banaka i korištenja komunalnog sistema snabdjevanja gradjana. Roosevelt je posebno uveo izuzetno velik program pomoći za nezaposlene.
1936. godine on je ponovo izabran, tijesnim rezultatom.
U spoljnoj politici je odstupio od Monroove Doktrine unliateralnog Američkog djelovanja zalažući se za uzajamnu akciju protiv agresora. On je, takodjer, kroz neutralnu legislaturu tražio puteve držanja Amerike izvan rata u Evropi, ali u isto vrijeme zalažući se za jačanje država izloženih prijetnji, ili napadu. Kada je Francuska okupirana, a Engleska bila pod opsadom, 1940-te godine on je Britaniji slao svu moguću pomoć, ali se nije vojno angažirao.
Kada su Japanci napali Pearl Harbor, 7 decembra 1941. godine on je ušao u rat. Osjećajući da će budući mir u svijetu ovisiti i od Rusije, on je počeo razmišljati o osnivanju Organizacije Ujedinjenih naroda, kroz koju, kako se nadao, mdjunarodni nesporazumi mogu biti rješavani.
Kada se rat primicao kraju, Rooseveltovo zdravlje se pogoršalo i 12 aprila 1945. godine u Warm Springsu, Georgia, on je umro od izljeva krvi u mozak.
