Nakon ubistva Lincolna predsjedništvo zemljom je preuzeo Demokrata, Andrew Johnson, koji je bio častan čovijek, ali ne i tako uspješan kao predsjednik. Radikalni Republikanci u Kongresu su bili protiv njega i on im se nije mogao uspješno oduprijeti.
Rodjen u Raleigh u Sjevernoj Karolini, 29 decembra 1808. godine, Johnson je odrastao u siromaštvu. Bio je pomoćnik u krojačkoj radnji, ali je pobjegao i otvorio svoju krojačku radnju u Greeneville-u u Tennessee-ju. Oženio je Eliza-u McCardle i učestvovao u debatama u lokalnoj akademiji. Kasnije je bio u Zastupničkom domu i Senatu 1840-tih i 1850-tih, kada je propagirao zakon o malom gospodarstvu, kojim bi se dodjelile farme siromašnim.
Tokom secesione krize Johnson je ostao u Senatu, mada se Tennessee odvojio od Unije, što ga je na Sjeveru učinilo herojem. 1862. godine predsjednik Lincoln ga je imenovao vojnim guvernerom Tennessee-ja i Johnson je tu državu koristio kao laboratoriji za rekonstrukciju. 1864. godine da bi pokazali da je njihova partija stoji iza lojalnih ljudi, Republikanci ga nominiraju za podpredsjednika bez obzira što je južnjak i Demokrata.
Nakon Lincolnove smrti, predsjednik Johnson je nastavio rekonstrukciju bivših konfederalnih država, dok Kongres još nije zasjedao u 1865. godini. On je pomilovao sve koji su se zakleli na vjernost, ali je od lidera i bogatih tražio da pribave specijalni oprost od predsjendička.
Već do decembra 1865. godine, kada se Kongres satao većina južnih država su bile obnovljene, ropstvo ukinuto. Medjutim, južnjaci su bivšim robovima nametali mnoga ograničenja, i takozvani black codes se počeo pojavljivati.
Radikali u Kongresu su odlučno krenuli da promjene Johnsonov program. Prvo su počeli odbijati mjesto u Senatu predstavnicima iz stare Konfederacije i zalagati se za zakone kojima se Johnson odupirao, kao zakon o mjerama prema bivšim robovima. Republikanci su u Kongresu ostvarili dovoljan broj pristalica i prvi put u istoriji donjeli su jedan važniji zakon na suprot predsjedničkom vetu.
Oni su, naime, 1866. godine donijeli Zakon o gradjanskim pravima, koji je crnce proglasio gradjanima Sjedinjenih Država i zabranio diskrimnaciju protiv njih.
Nekoliko mjeseci kasnije Kongres je usvojio 14 amandman na Ustav i dostavio ga državama, koji kaže da ni jedna država ne bi trebala ni jednu osobu lišiti života, slobode, ili vlasništva bez zakonskog procesa.
Sve južne države, izuzev Tennessee-ja, odbile su da ratificiraju taj amandman. Govoreći na Srednjem Zapadu Johnson nije naišao na topal prijem. Radikalni Republikanci su na jesenjim izborima za Kongres odnjeli prevladjujuću pobjedu.
U martu 1867. godine Radikali su izašli sa vlastitim planom Rekonstrukcije, stavljajući južne države pod vojnu upravu. Oni su usvojili i zakon kojim su predsjedniku Johnsonu nametnuta ograničenja. Kada je Johnson, navodno, prekršio jednu od tih restrikcija, odpuštanjem Secretery of War, u to vrijeme je to bio naziv za ministra odbrane, Edwina M. Stantona, Zastupnički dom je izglasao član 11 - impeachment protiv predsjednika. Sudjeno mu je pred senatom u proljeće 1868. godine, ali je sa jednim glasom razlike oslobodjen.
Andrew Johnson se 1875 vratio u Senat države Tennessee, ali je nekoliko mjeseci kasnije umro, 31 jula 1875. godine u Caretr`s Station u Tennessee-u.
