Bruce Jackson je osnivač i predsjednik Projekta za demokracije u tranziciji, analitičke grupe posvećene dugotrajnom radu na ubrzavanju ritma provodjenja reformi u neovisnim zemljama nastalim nako 1989. godine u istočnoj i jugoistočnoj Evropi, kako bi se ubrzala njihova integracija u euro-atlantske institucije.
Inače stručnjak za pitanja nuklearnog naoružanja, kao i pitanja nacionalen sigurnosti, gospodin Jackson i danas služi kao predsjednik američkog Komiteta za suradnju s NATO savezom, i jacanje veza izmedju Washingtona i Evrope.
S gospodinom Jacksonom, koji je takodjer izmedju 200 te i dvije hiljade i trece sluzio kao predsjedavajuci Odbora za oslobodjenje Iraka, razgovarala sam o BiH, u svjetlu mogucnosti promjene Dejtonskog sporazuma.
Prvo se osvrnuvši na netom završenu turneju pomoćnika državnog sekretara za ratne zločine, Pierra Prospera, po BiH, Srbiji i Hrvatskoj, Bruce Jackson o perspektivi konačnog hapšenja ratnih zločinaca kaže:
B. JACKSON: Drago mi je da je gospodin Prosper ponovno posjetio regiju i podsjetio ih da su ovi osudjenici za ratne zločine definitivno najgora prepreka za postepeni ulazak regije u euro-atlanstke institucije. Mladić je glavna prepreka koju Srbija i Crna Gora moraju ukloniti kako bi krenuli ka Partnerstvu za mir.
Hrvatska nevoljkost da predaju njihovog najtraženijeg zločinca, bit će prepreka njihovoj kandidaturi za Evropsku Uniju, i rasti će kao prepreka njihovoj reputaciji jedne moderne evropske demokracije; da ne govorimo o Karadžiću koji je takodjer na slobodi.
Ovo nije nikako posljednja tura gospodina Prospera, ovo je samo podsjetnik. U tom smislu bih istaknuo da je daleko od toga da Sjedinjene Države, pa i Evropska Unija, gube interes. Nedavno je održan susret u Ohridu s predstavnicima svih ovih zemalja, i ne sjećam se da sam odavno vidio tako puno ljudi iz EU, i Sjedinjenih Država na jednom mjestu.
Dakle, da naglasim - interes je ogroman za regiju. Medjutim, nije ultimativno odgovornost NATO, odnosno američkih trupa na terenu da te ljude pohapse, već je na vladama ovih novih demokracija da preuzmu konačno odgovornost provodjenja pravde, da ih uhvate i dovede pred Haški tribunal, kako bi odgovorili na optužbe. Politički pritisak na ove zemlje je izuzetno jak i sastoji se u uvjetovanju ulaska u medjunarodne institucije predajom ovih optuženika - tako i treba biti.
VOA: Zamoljen da prokomentira 4 osnovne greške na kojima stoji Dejtonski sporazum, a koje je priznao ambasador Holbrooke, arhitekta sporazuma, boraveći nedavno u Sarajevu, i u tom svjetlu budućnost BiH, Bruce Jackson kaže:
B. JACKSON: ”Oduševljen sam što je gospodin Holbrooke konačno shvatio i priznao slabosti dejtonskog sporazuma, sedam godina nakon što je ga je on lično stvorio; mnogi članovi američkog Senata kao i brojne nevladine grupe su pokušavale da mu kažu već dugo vremena. Uvijek se ponovno iznenadim kako Balkan već stoljećima nema pravu demokraciju, ali je uvijek zgodan za samo-promoviranje mnogima političarima, koji kroz povijest, čini se, izabiru Balkan kako bi davali grandiozne izjave.
No, iako sam pomalo kritičan prema Richardu Holbrookeu, moram istaći da 4 slabe tačke u strukturi vlade u BiH koje je spomenuo, jesu zaista to: centralna vlada je zaista trebala biti mnogo jača. Svaka vlada koja se zasniva na nacionalnom ključu - kako bi ovdje u Americi rekli: afirmativna akcija ogromnih razmjera - neće moći funkcionirati. Ideja o tri vojske u jednoj državi u modernoj Evropi ne može opstati, a takodjer ni ljudi u vlasti ne bi smjeli biti odredjivani samo etničkom pripadnosti. Dakle, tri od 4 navedene slabosti Dejtonskog sporazuma su ne-evropske karakteristike, ili možda pripadaju Evropi 19. stoljeća.
VOA: Kako se onda Dejtonski Ustav može najbezbolnije promjeniti, pitali smo gospodina Jacksona:
B. JACKSON: U teorijskom smislu, BiH, istinski se nadamo, postaće jednom odgovorna za vlastitu sigurnost, i vlastitu poliitčku budućnost. U tom trenutku ona više neće biti vezana obavezom da se pridržava Ustava nametnutog velikim silama, već će ga moći promijeniti kao svaka suverena zemlja. Naravno, jednakost, i pravda i dalje će morati biti osnovom novog Ustava; što se pravne procedure tiče, mislim da bi najbolje bilo održavanje ustavne konvencije, ili možda donijeti odluku na širokom skupu parlamentarnih delegata.
BiH će u jednom trenutku biti u mogućnosti sama odrediti mehanizam promjene Ustava, pridržavajući se, ponavljam - osnovnih principa na kojima je Dejton zasnovan: jednakost, poštivanje ljudskih prava, i slično. No, kako bilo da bilo, BiH se mora pomaknuti iz ere u kojoj se za vlastite interese glasa samo gledajući na etnicitet ili vjeru.
Što se tiče 4-te Hobrookove stavke, prema kojoj je greška što nije uspostavljena Komisija za istinu i pomirenje nakon rata, rekao bih da zaista još mnogo toga mora biti uradjeno na razumijevanju i prihvatanju povijesti i uzroka koji su rezultirali ratom. To se ne odnosi samo na BiH, već i na Srbiju i Hrvatsku - još uvijek koriste mitologiju i narodne priče umjesto činjenica. Nastojeći ući u evropske institucije, moraju shvatiti da Evropa ima zajedničku povijest, a ne nacionalne interpretacije toga ko je bio Hitler, ili ko je bio Milošević. Sve drugo ne važi. ne samo dva ili tri povjesničara - pet stotina povijesničara treba raditi s ljudima u BiH, ili Srbiji na tome, i to vrlo skoro.
VOA: Neki američki analitičari kažu da je Deyton loše napravljen, jer Amerika niti ima, a niti je imala tada veliki nacionalni interes u BIH - njen jedini je interes da s par milijardi dolara godišnje tamo spriječi krvoproliće? Bruce Jackson komentira:
B. JACKSON: Kako se ovdje kaže: neke ideje su toliko očigledno pogrešne, da morate biti intelektualac da biste u njih vjerovali. To što ste mi rekli je jedna takva tvrdnja; to apsolutno nije slučaj.
Intervencije u BiH, potom na Kosovu, prvi su zajednički akt savjesti zapadnih sila nakon dogadjaja 1989. godine, prve velike misije gdje su NATO i Evropske sile zajedno, paralelno. Ako mi zaista želimo kazati da smo barem negdje uspjeli demokraciju spasiti iz kandži tiranije i masovnog ubojstva, onda je to Balkan. Iz svih navedenih razloga, niko ne želi predati to svoje vlasništvo, tu svoju obavezu praćenu izvjesnim uspjehom, nekom drugom, u političkom smislu - niko ni iz Washingtona, ni iz Brusselsa.
VOA: Kakvo je, vremenski mjereno, predvidjanje Brucea Jacksona za samostalniju i bolju državu BiH?
B. JACKSON: U jednom trenutku strukture koje čovjek koristi da bi negdje stigao, postanu teret, prepreka i jednostavno se moraju zamijeniti, ili skinuti - to je kao kada skinete pomoćne točkove s bicikla djetetu, jer je naučilo voziti na dva točka. Moje je mišljenje da je BiH gotovo spremna da krene ka višem: jedna vojska, jača centralna vlast, više moći nevladinim grupama. Vrijeme je da se pomakne s mjesta. Mi stojimo iza tzv. akcionog plana za ulazak BiH, i Srbije u Partnerstvo za mir, jako nam je drago da EU ima tzv mapu ulaska tih zemalja u institucije; voljeli bismo postići odredjene pomake za BiH prije summita NATO saveza slijedeće godine u Istambulu. Sudeći prema nedavnom sastanku u Ohridu, pet zamalja zapadnog Balkana u suštini to i shvataju, i ne mislim da će BiH ili Srbija biti ostavljene same, iza ostalih s Balkana, da se i dalje pate.
