Ne tako davno, sredinom 90-tih, Amerika i Europa su se upustile u "hrabru ali zakašnjelu" akciju rješavanja jednog od najkrupnijih strategijskih i političkih problema Europe: raspada Jugoslavije, pišu u zajedničkom članku za The Wall Street Journal, Richard Holbrooke i Bernard Kouchner, nakadašnji pregovarač u Bosni i Hercegovini i visoki medjunarodni izaslanik na Kosovu.
Prisjećajući se da se svijet, nakon raspada Jugoslavije, suočio sa "najužasnijim zločinima nakon holokausta", te stvarnom prijetnjom stabilnosti tog dijela Europe, autori članka tvrde da je američko miješanje u razrješenje krize bilo neophodno, mada "tragično i nepotrebno" sporo.
NATO intervencija je prethodila Daytonskom sporazumu, da bi se, skoro četiri godine poslije, ponovila na Kosovu. Bosna i Hercegovina je postala slobodna i neovisna, Kosovo samo slobodno.
I Holbrooke i Kouchner žale što do sada nije razriješeno pitanje konačnog kosovskog statusa, kao i što, za razliku od Bosne i Hercegovine, opšte uzev, Kosovo sporo napreduje.
Po Holbrooku i Kouchneru, Bosna i Hercegovina "dobro napreduje", mada nosi balast krupnih problema: ekonomija je slabašna, nezaposlenost ogromna, nedopustivo visok procenat bruto nacionalnog dohotka (60 %) je u vladinom sektoru, što je "dozvola za kradju" visoko korumpiranim političkim partijama koje kontrolišu javne sektore.
U zemlji još postoje tri etničke armije, čije prilagodjavanje euro-atlantskim standardima predstavlja krupan posao za Visokog predstavnika Paddy Ashdowna. "NATO neće otići iz zemlje do se to ne riješi, te dok se ne uhvate Saddam Hussein i Osama bin Laden Europe, Radovan Karadžić i Ratko Mladić", uvjerenja su visoke medjunarodne diplomate.
Upozoravaju oni i na problem "prebrze" transformacije Visokog predstavnika u nekoga ko predstavlja prvenstveno Europsku uniju - to bi moglo rezultirati uskraćivanjem pomoći Bosni i Hercegovini od strane američkog Kongresa, a ljudima u regionu uputiti "pogrešan signal": da se Amerikanci svojevoljno povlače sa Balkana.
Kaže se da na spore korake Kosova niko nije računao, tim prije što i rezolucija Savjeta bezbjednosti UN 1244 poziva na "stvarnu autonomiju".
" Suviše malo je učinjeno na tome da Albanci dobiju kontrolu nad 90 procenata poslova vezanih za unutrašnja pitanja. Svi, uključujući i sadašnjeg šefa UN administracije. Harrija Holkerija, slažu se sa tom činjenicom, ali se malo toga mijenja", tvrde autori članka za današnji The Wall Street Journal.
Osvrćući se na dosadašnje ohrabrujuće korake Srbije prema EU i skori početak dijaloga Beograda i Prištine, autori članka poručuju:" Srbija ne može imati oboje i Kosovo i Europu.
Kako ne mogu ponovo imati Kosovo, moraju se suočiti sa realnošću. Tek nekoliko srpskih zvaničnika to danas javno priznaje: Kosovo je izgubljeno. Oni, u stvari, čekaju da neko izvana - EU, Amerika ili UN, završe posao započet 1999. godine".
