DR.DURCH: Mirovne snage UN-a su vrsta multinacionalnih snaga, To su snage koje imaju mandat Vijeća sigurnosti UN-a, i koje su pod komandom i kontrolom UN-a, takozvani Plavi šlejmovi. Primjeri mogu biti, kao Zapadno-afričke snage u Liberiji, ili multinacionalne snage i promatrači na Sinaju, koje su potpuno neovisna medjunarodna organizacija koju su uspostavile Sjedinjene Države, Izrael i Egipat.
VOA: Razlog zbog kojeg o ovome razgovaramo su sugestije da bi neka vrsta multinacionalnih snaga, ili snaga UN-a, prema nekim ljudima, mogle biti bolja ideja nego pretežno američke snage, mada ima i drugih država čije su snage unutar Iraka. I naravno, Sjedinjene Države kažu da će trenirati sve više Iračana. Šta je po vašem mišljenju najbolji način, u sadašnjem kontekstu u Iraku, kako bi se uspostavila sigurnost u većim gradovima i spriječili napadi koje vidimo ovih dana?
DR. DURCH: Najbolji način je trenirati iračke snage, policiju i paramilitarne snage, koliko je moguće brže i u tu svrhu uložiti novca koliko je potrebno. Put ka dovodjenju više medjunarodnih snaga je kroz mandat Vijeća sigurnosti UN-a, zbog njihovog unutarnjeg političkog mira. Neke od zemalja to žele, dok Ustavi nekih od zemalja to i zahtijevaju. U drugim slučajevima oni to žele kao političko pokriće. Oni ne žele da to izgleda kao da jednostavno rade za Sjedinjene Države.
VOA: Želim vas pitati, sa tim se, naime, moramo suočiti...neke zemlje su bile ljute što administracija predsjednika Busha nije bila tako sveobuhvatna koliko su to oni željeli prije vojne intervencije u Iraku i sada će možda od nekih od njih biti zatraženo da u Irak pošalju svoje trupe. Je li to po vama kako neke zemlje gledaju na to i kažu - to nije radilo na početku, sada nas trebate, ne očekujte pomoć od nas. Je li to kao neka psihološka pobjeda ili je to komplikovanije od toga?
DR.DURCH: To je malo komplikovanije od toga. To nije samo - ne očekujte od nas pomoć, nego ne očekujte da zadobijete punu kontrolu u igri ako se pridružite timu. Sjedinjene Države žele da tamo zadrže bitan uticaj. I to je sada stvar rasprava oko rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, i šta će reći u vezi sa tom posvećenosti.
VOA: Šta mislite, da li će mnoge od tih zemalja učestvovati ukoliko dobiju, kao što ste rekli, političko pokriće izglasavanjem rezolucije UN-a?
DR. DURCH: Proteklih sedmica Indija je ponudila 17 hiljada vojnika, što su velike snage, koje bi poslali pod mandatom UN-a. Ja ne znam detalje, da li žele Plave šljemove, ili će biti zadovoljni nekom vrstom mandata, kakav na primjer imaju Medjunarodne snage sigurnosti u Kabulu, koje je uspostavilo Vijeće Sigurnosti.
MR. BORGIDA: Mogu li zemlje nešto i dobiti ukoliko učestvuju u multilateralnim snagama, ili mirovnim snagama UN-a. Ima li tu neke koristi za vladu zemlje koja učestvuje?
DR. DURCH: Osim četiri, pet zemalja u razvoju, nema mnogo država koje svoje vojnike šalju izvan vlastitih granica. I tu postoji elemenat prestiža, a kada je o Iraku riječ i elemenat rizika slanja trupa u inostranstvo. Tako da to pokazuje profesionalizam i neku vrsu višeg statusa, uz to, oni rade, mislim, nešto dobro u očima medjunarodne zajednice. Tako da ima odredjene koristi. Pored toga, ako je riječ o misji UN-a postoji cijeli sistem nadoknade troškova.
VOA: Postoji li nešto posebno kada je riječ o terenu i situaciji u Iraku da je drukčije od ostalih slučajeva koje ste proučavali u smislu slanja mirovnih snaga?
DR.DURCH: Jedna od glavnih stvari, treba imati na umu - je da je to nametnuti mir. Sjedinjene Države su osvojile zemlju za dobro njenih ljudi i zbog vlastitih vanjsko-političkih razloga, ali to je nametnuti mir. Tu nema nekog sporazuma, recimo izmedju lokalnih strana koje su pozvale svakoga izvana da pomogne njegovu primjenu. To stvari čini težim, i zato se tamo primjenjuje zakon okupacije prema Ženevskoj konvenciji, kaže na kraju Bill Durch, iz analitičkog centra Stimson.
