Koalcione snage koje predvode Sjedinjene Države oslobodile su 25-milionsko stanovništvo Iraka zbacivši sa vlasti režim Saddama Husseina. Paul Bremer, američki adminstrator, rekao je da je većina Iračana zahvalna za slobodu koju sada imaju.
U vrijeme 4. jula, američkog nacionalnog praznika, na mnogim prodavnicama i privatnim kućama u raznim dijelovima Iraka bile su istaknute američke zastave. Tim činom izražavana je zahvalnost Sjedinjenim Državama. Khalid Kisthaini, jedan od najpoznatijih iračkih pisaca rekao je da “Iračani na vlastito oslobađanje gledaju kao na početak prijateljstva za Sjedinjenim državama i Britanijom koje će trajati hiljadu godina.“ Po njegovim riječima obje te zemlje su pokazale da je prijatelj u nevolji pravi prijatelj i da to prijateljstvo ništa ne može promijeniti.
Gospodin Bremer kaže da je nasilje koje nastavlja zapljuskivati Irak ograničeno na mali prostor i da nema široku podršku.
Bilo je svojevremeno na desetine hiljada pripadnika Saddamove Repubikanske garde i fedajinskih jedinica i oni su sada koncetrirani na prostoru na kojem je Saddam Husein imao tradicionalnu političku i plemensku podršku. To je malo područje između Tikrita, rodnog grada bivšeg iračkog diktatora, i Bagdada na jugu. To je prostor na kojem je od 1. juna izvedeno 85 posto napada na američke snage. To je zaista malo u poređenju sa ukupnom površinom Iraka koju mi pokrivamo, rekao je gospodin Bremer.
Politička i socijalna infrastruktura u Iraku nastavljaju se poboljšavati. 67 velikih i 85 odsto malih gradova imaju sada u potpunosti osposobljne lokalne vlasti. Većina bolnica, po prvi put nakon 1999. godine, sada rade opskrbljene svim osnovnim materijalom i opremom. Takođe, većina iračkih osnovnih i srednjih škola i svi univerziteti, osim dva najveća, ponovo su otvoreni za učenike i studente.
Zabrinutost Iračana za vlastitu budućnost i dalje je prisutna. Međutim, kako je rekao Moshen Saleh, geolog iz Bagdada: ”Nakon što smo predeverali sve nedaće pamtimo ono osnovno - Saddama više nema.“
