Sa smrću Boba Hopea, Sjedinjene Države su izgubile jednog od najvećih zabavljača u svojoj povijesti. Medjutim, gospodin Hope, koji je umro 27 jula u stotoj godini života, svoj je život posvetio nečem mnogo višem od puke zabave.
Tijekom najvećeg dijela 20-tog stoljeća, Bob Hope je bio zvijezda vodvila, radija, televizije, i filma. Bio je prijatelj svakom američkom predsjedniku od vremena Franklina Roosevelta do danas. Primio je brojne počasti i nagrade, od proglašavanja počasnim članom na mnogim koledžima i univerzitetima, do Medalje SLobode, titule počasnoga viteza od strane kraljice Velike Britanije, zemlje svoga rodjenja. Ipak, Bob Hope će biti najviše zapamćen od strane milijuna američkih vojnika , za službu koju je obavljao nebrojeno puta njima u čast.
Više od 50 godina Bob Hope je putovao kilometre i kilometre, do najudaljenijih američkih vojnih kampova i baza, diljem svijeta, posebno tijekom Božićnih praznika, kako bi zabavljao vojsku stacioniranu po džunglama, pustinjama, u poljskim bolnicama, i na nosačima aviona. Te su njegove turneje počele još u prvom svjetskom ratu, a trajale su sve do prvoga Zaljevskog rata, 90-tih godina. Kada su ga pitali zašto je to činio, dao je jednostavan odgovor:
HOPE :Ma, kako to puno znači toj djeci...Znate, kada odete negdje u džunglu da ih zabavite...Zaista, bude im iskreno drago! A to je sjajan trenutak za njihov moral... Sretan Božić... i neka vas Bog blagoslovi .
Medju bivšim američkim vojnicima koji su gledali Boba Hope na improviziranoj pozornici u Vijetnamu, je današnji državni sekretar Colin Powell. Nema nikoga, kaže gospodin Powell, ko je ovu zemlju vjernije služio, s tolikom odanosti, kako u ratu tako i u miru. A kako je rekao američki predsjendik George Bush, Bob Hope je jednostavno bio veliki američki gradjanin:
BUSH: Bob Hope nas je nasmijavao, hrabrio nam duh. Našu je zemlju služio odlazeći na bojna polja kako bi zabavio na hiljade naših vojnika, iz generacije u generaciju. Našu sućut mi šaljemo njegovoj obitelji,a mi sami žalimo gubitak jednog dobrog čovjeka. “
Još jedan veliki ljubitelj Boba Hopea, bivši predsjednik Ronald Reagan, sumirao je to sve kada je 1988. godine gospodinu Hope dodijelio jednu od počasti:
Reagan: Zadovoljstvo mi je da sada predam ovu nagradu čovjeku čije je prezime - Hope tj Nada - upravo opis njegova života - a gdje ima života, ima i nade.
Život Boba Hopea se završio, ali u milijunima onih kojima je barem na trenutak donio radost - sjećanje na njega će živjeti zauvijek.
