Podne na najvećoj Baghdadskoj benzinskoj pumpi. U proteklih mjesec dana, napuniti automobil benzinom u ovom gradu, značilo je duge redove čekanja, nervozu i - štednju. Kada je izbilo novo nasilje, Amerikanci su započeli posebno obezbjedjivanje benzinskih crpki. Sada, po riječima poručnika Alderlinga, strasti se polako smiruju.
Alderling: O, da... promjene su ogromne, čak u odnosu na prije 5 ili 6 dana. Tada je trebalo čekati dva , dva i pol sata u redu za benzin, a sada staneš u osam, u osam i pol si gotov. Možda najviše 20, 30 minuta da ljudi sada čekaju. Dakle, sve ide prilično glatko.
To je još jedan mali znak da se život u Baghdadu, gradu od oko 5 milijuna stanovnika, vraća u normalu. Barem ono osnovno za život, sada je svakome dostupno. Škole i prodavnice su otvorene. Ima i hrane i vode, a struje u najvećem dijelu dana. Tijekom dnevnoga svijetla, baghdadske su ulice prilično bezbjedne. Reyad Asgher je učitelj u školi:
Asgher: Situacija je mnogo bolja nego prije. Zaista - sve je u redu.
Medjutim, ne uživa svako u povratku u normalan život. POduzetnici, kakav je Muahmmad, su profitirali iz post-ratnog haosa.Svako jutro on kupi beznin, pa ga potom prodaje ukanisterima pored puta - po višoj cijeni. I oni koji mogu priuštiti sto posto veću cijenu - mogu izbjeći redove. Prije nedjelju dana ulice su vrvile od preprodavača - danas je Muhammed bio jedini kojeg smo mogli pronaći.
Muhammed: Kako je benzin postajao sve pristupačniji, moja je prodaja opadala.
Muhammed zaradi oko dvije hiljade dinara dnevno, što je dovoljno, kaže , da plati stanarinu za svoju obitelj i pupi nekoliko cigareta. .. U Iraku ima malo radnih mjesta. Poput Istočne Evrope nakon pada komunizma, samo oni koji su obrazovani i poslovni, imat će dobrobiti od novog Iraka slobodnog tržišta. Ovaj nam čovjek kaže da kupuje benzin po skupoj cijeni samo zato što motorima ne dozvoljavaju da stanu u red na pumpama.
Upravo zbog toga svega, jedan od prioriteta američke prijelazne vlade je otvoriti puno radnih mjesta, čim prije.
