Kad su se američke snage iskrcale u Normandiji, na Dan - D, prije viąe od pola stoljeća, sa njima je bilo samo 27 izvjeątača koji su izvjeątavali o toj akciji koja je značila preokret u Drugom Svjetskom ratu. U ovom trenutnom ratu u Iraku, oko 600 reportera putovalo je sa američkim trupama, u okviru novog Pentagonovog sistema u kojem su novinari, ratni izvjeątači, pridruľeni odredjenim borbenim jedinicama na bojnom polju. Pored njih, rat u Iraku pratio je odredjeni broj novinara koji su tamo putovali samostalno, nezavisno od američkih snaga. Kako funkcioniraju oba ta načina, svjedoče iskustva nekih od novinara Glasa Amerike. Medju mnogim pitanjima koje su ljudi iz novinarstva postavljali kad je Pentagon predstavio svoj novi program bliske saradnje sa novinarima najčeąće je bilo - ąta ako stvari krenu loąe, recimo, civilne ľrtve, vatra greąkom otvorena na svoje, hoće li Pentagon odjednom uvesti cenzuriranje izvjeątaja? Da li je ona lično imala takvih iskustava bilo je pitanje za Alishu Ryu , koja je u Bagdad stigla zajedno sa Trećom Pjeąadijskom brigadom? - Ne, ja nisam doľivjela niąta slično, niko nije cenzurirao moj izvjeątaj, ili uopąte pogledao u moje papire. Jedino ąto jesu zatraľili - kad sam radila priču o automobilu bombi u Najafu gdje su poginula 4 američka vojnika oni su - s obzirom da sam ja o tome saznala neposredno nakon ąto se desilo, napisala izvjeątaj i pitala mogu li sada da to poąaljem, oni su rekli: da, ali bismo veoma cijenili ako trenutno ne objavite imena poginulih, dok mi ne utvrdimo tačan broj poginulih. Ja sam to poątovala i izvijestila sam o pogibiji nekoliko vojnika... Ali čim je tačna informacija o imenima i broju poginulih stigla, oni su mi to rekli, da bih mogla dopuniti izvjeątaj, kaľe ona. Isto pitanje postavljeno je i u studiju, za Margaret Kennedy, koja se upravo vratila nakon mjesec dana provedenih na nosaču aviona USS Constelation - naime, da li je iko ikada pokuąao da cenzurira bilo ąta ąto je ona pripremila kao izvjeątaj? - Ne, oni nikada nisu zatraľili kopiju izvjeątaja. Ti sam pripremaą svoj izvjeątaj, ti ąaljeą svoj izvjeątaj, ali se moraju poątovati neka pravila, odgovara ona kratko. Kao novinarka Glasa Amerike, ali koja nije ni na koji način bila povezana sa vojskom, Laurie Kassman, odgovara na pitanje ąta je to ąto je ona kao slobodan novinar mogla doprinijeti izvjeątavanju o ratu u Iraku, za razliku od pridruľenih novinara. - Iračku stranu, iračku stranu priče..., ljudsku stranu, ne vojnu, ... I inače, kad gledate tv program u Jordanu ili Kuwaitu pred vama se otvara drugi svijet, razlike su ogromne, jer američki i uopąte zapadni mediji prikazuju jedan visoko tehnoloąki rat, a arapski mediji su se viąe koncentrirali na civilne patnje i načinjenu ątetu. Kad sve to vidim svojim očima ja onda mogu izvijestiti o ratu i o ono ąto je dobro i ono ąto je loąe. Svakako, izvjeątači i urednici i direktori medija nisu bili jedini koji su bili zabrinuti zbog mogućeg efekta ovog Pentagonovog programa o pridruľenim reporterima i kako će to uopąte funkcionirati. Bilo je mnogo ljudi unutar Pentagona koji nisu baą previąe vjerovali u uspjeh projekta. Odgovara naą redovni izvjeątač iz Pentagona, Alex Belida. - U Pentagonu su sada malo odahnuli. Oni priznaju da je to bilo kockanje na neki način, ali se glavna glasnogovornica Pentagona, Torry Clark, veoma zalagala za ovaj program. Njegov je cilj bio - poslati novinare na teren, sa trupama i omogućiti im i da prave priče o američkim vojnicima, jer su kalkulirali da će tako dobiti mnogo prijateljskije izvjeątaje, ali je tu postojao i ogroman izazov. Moderna tehnologija sa bojnog polja izvjeątava direktno i zapovjedne i političke instance gube moć da kontroliraju informacije, tako da se deąavaju situacije da, na primjer novinar sa terena izvijesti: upravo je eksplodirao automobil bomba. U Komandi u Dohi ili ovdje u Pentagonu, neki drugi reporter zatraľi komentar o toj eksploziji, a komanda joą o tome niąta ne zna, ąto je povremeno bivalo neprijatno, kaľe na kraju Alex Belida.
