Medijski izvještajji su prepuni ratnih događanja, prosvjeda, izvještaja o zatočenicima i raznim špekulacijama koji se tiču Iraka. Prenosimo različite stavove žitelja San Francisca u Californiji , učesnika prosvjeda,koji komentiraju ratno izvještavanje medija.Snehal Shimbagi kaže da američki mediji ne čine uslugu narodu.Sanirana verzija rata je nešto čemu ostale zemlje nemaju pristup. Žalbe dolaze sa svih strana. Neki ljudi žele više izvještavanja. Ostali žele manje. Neki kažu previše je prosvjeda, dok drugi kažu da ih je premalo.Neki žele da znaju kakvo je vrijeme u Iraku, dok drugi žele da se u redovnim terminima emitiraju sapunske opere. Za neke je medijsko izvještavanje isuviše realistično, smatra Emer Maguire.”Mala djeca gledaju vijesti. Oni sve ovo vide. Mora da je to za njih strašno.“ Neki misle drugačije. ”Ja bih radije gledala izvještaje u kojima ljudi umiru. Želim izvještaj u kojem ću vidjeti krv na licima ljudi i to odmah sada...“ smatra Asha. Postoje i oni koji smatraju da ova vrsta izvještavanja pomaže neprijatelju. Jedan od prolaznika kaže” Mislim da nije dobro, jer ono što znamo mi, zna i neprijetelj.“ Neki ljudi optužuju medijske kuće koje su izgubile milione doalra zbog neemitiranja reklama, da izvještavaju o ratu zbog profita. Snehal Shimbagi kaže: ”U stvari, svi koji se obraćaju su generali, poručnici, vojni zapovjednici...“John Burke je direktor odjela za žurnalizam na Univerzitetu San Francisko. On ove kritike upućene medijima ovako komentira.”Jedna od značajnih stvari je da te kritike dolaze sa svake strane. Upravo kakav je američki narod.“Ukoliko pogledate unazad, svaki rat gradi svoj vlastiti imidž.Za ovaj je karakretistično previše eksplozija i previše prenosa uživo, kaže gospodin Burke.
