Linkovi

Zemlje istočne Evrope su ustale u obranu slobode, 26/2/03 - 2003-02-26


Savjetnica Predsjednika Busha Condoleezza Rice je dala ekskluzivni intervju za Glas Amerike našem novinaru Scottu Stearnsu. Evo izvadaka iz intevjua vezanih za krizu s Irakom:

Stearns: Gospodjo Rice, hvala vam što ste s nama danas.

Rice: I meni je drago.

S: Vijeće Sigurnosti se sučeljava s teškim izborom oko Iraka. Neke države smatraju da je predsjedniku Bushu mnogo više stalo do promjene režima u Iraku, nego do razoružavanja. Koji je vaš odgovor ovim državama? Zašto bi one trebale podržavati američku rezoluciju, prema kojoj je Saddam propustio i posljednju šansu da se razoruža, a ne francuski prijedlog prema kojem treba intenzivirati inspekcije?

Rice: Podsjetila bih sve te zemlje da se mi borimo sa Saddamom Husseinom ne 4 mjeseca, što je vrijeme prošlo otkako je izglasana rezolucija 14-41, već 12 godina. I reći da treba dati još vremena ili ojačati inspekcije, bi značilo samo korak unazad, ista igra koju igramo sa Saddamom već 12 godina. On uspješno odgadja razoružanje. Uspješno je podijelio Vijeće Sigurnosti. Takodjer bih podsjetila da su se Francuska, Rusija i Kina uzdržale i od rezolucije 12-84, iz 1999. godine. Dakle, prošlo je zaista puno vremena, i zaista je vrijeme da i irački narod dobije šansu da se pridruži medjunarodnoj zajednici. Vrijeme je da se svijet oslobodi prijetnje ovog diktatora - ubojice , i njegovog oružja za masovno uništenje. Vrijeme je da se to područje vrati u normalan život.

S: Vidite li ikakvog razloga iz kojeg bi se Saddam razoružao sada , u posljednjem trenutku, ili je rat postao samo pitanje vremena?

Rice: Svakako se nadamo, čak i sada, da će Iračani odlučiti da konačno, nakon 12 godina, ispune obaveze razoružavanja. To bi trebalo biti kao što je svojevremno učinila Južna Afrika - pozvati medjunarodnu zajednicu unutra i sve pokazati, a ne pokušavati stalno neko izvrgavanje i skrivanje. Treba potpuno izložiti kompletan program sistema oružja za masovno uništenje, i druge programe u vezai s time, tako da svijet vidi da se razoružavanje zaista dogadja. Medjutim, moram reći da bi to značilo da se Saddam Hussein kompletno preko noći izmijenio, A to je vrlo teško zamisliti. On će se sigurno igrati svojih igara i u narednih nekoliko nedjelja. Pokazat će nešto malo suradnje, nešto malo progresa. Možda će pokazati ovo ili ono oružje od mnogih, i uništiti ih. Pošto je sada pod strašnim pritiskom, nastoji na svaki način dobiti na vremenu i vratiti se svojoj igri. No, svijet ne bi smio biti zaludjen time. Treba nam totalno i potpuno razoružavanje.

S: Ima li članica Vijeća Sigurnosti koje mu, može biti, pružaju šansu za šansom da igra svoju igru, tako što mu nude više vremena ?

Rice: Moram reći da nuditi dodatno vrijeme u ovim trenucima, zaista ide na ruku samo Saddamu Husseinu. Ja neću dovoditi u pitanje ničije motive- svako pokušava izaći iz ove situacije prema vlastitim gledištima. Ali, samo pogledajte šta su Saddam Hussein i njegova klika kazali nakon sastanka Vijeća Sigurnosti u prošli petak - bilo im je izuzetno drago da su se stvari tako odvijale, jer, kako se čini, u Vijeću je veći fokus na tome kako izbjeći donošenje odluke, nego kako pronaći način da se ona konačno donese... Tariq Aziz je rekao kako su svi dobri ljudi svijeta izašli na ulice prosvjedovati ; naravno da su dobri ljudi prosvjedovali, ali ne u korist Saddama Husseina, ali vam mogu garantirati da su to u Baghdadu tako prikazali iračkom narodu. Zato je važno da cijeli svijet jednim glasom kaže Saddamu Husseinu: Data vam je finalna šansa da se razoružate, i sada je došao trenutak da to i učinite, ili da se sučelite s posljedicama.

S: Ako se Ujedinjni Narodi pokažu irelevantnim, prema mišljenju predsjednika Busha, po pitanju Iraka, ima li zaista ikakvog razloga za Sjedinjene Države da i dalje budu članica tako za održavanje skupog, a irelevantnog tijela?

Rice: Tačno je da su Ujedinjeni Narodi jedna ogromna institucija, Takodjer, institucija čije su osnivanje pomogle Sjedinjene Države.Osnivačka konferencija je bila u San Franciscu. UN čini mnogo, mnogo dobrih stvari. Pogotov neki programi - UNICEF, na primjer, ili UNESCO, kojem smo se ponovo pridružili - hoću reći, mi vjerujemo u Ujedinjene Narode. Medjutim, ono što će izgubiti svoju važnost, jest Vijeće Sigurnosti. Vijeće Sigurnosti će se pokazati kao svojevremeno Liga naroda. Vijeće Sigurnosti bi trebao biti mehanizam za provedbu, koji medjunarodnoj zajednici daje mogućnost da se suprotstavi strašnim diktatorima, ovima koji trguju oružjem za masovno uništenje, koji prijete općem miru i sigurnosti. Upravo Vijeće Sigurnosti je to koje medjuanrodnoj zajednici mora dati sposobnost da se bori protiv pogrešnog u svijetu. A, ako dozvolimo Saddamu Husseinu da tako prkosi upravo Vijeću Sigurnosti, onda će to Vijeće biti itekako oslabljeno.

S: Neposredno nakon 11 septembra , medju nekim članovima predsjednikovog najužeg kabineta bilo je osjećanja da bi Washington tu trragediju trebao iskorsiti kao dobru priliku da popravi odnose s nekim zemljama koje su se prije 11 septembra nešto otudjile od Sjedinejnih Država, očigledno onim što su doživjele kao unilateralizam predsjednika Busha, recimo po pitanju sporazuma ABM, ili Sporazuma iz Kyoto-a; Predsjendik je odlučio ne spominjati Irak u kontekstu Afghanistana, jer nije želio da mu se razbije koalicija koju je imao za akciju u Afghanistanu. Koristi li gospodin Bush sada nešto od svoga medjunarodnog političkog kapitala, zadobijenog nakon 11 septembra kako bi osigurao da se pitanej Iraka riješi onako kako bi on to želio?

Rice: Predsjednik radi što bi i drugi lideri uradili. Izašao je pred medjuanrodnu zajednicu i predočio joj, na vrlo dramatičan način, razloge iz kojih se treba rješavati prijetnja Iraka i Saddama Husseina. Predsjednik je to učinio pred Ujedinjenim Narodima. Nekoliko puta je iznosio pred UN svoje vidjenje. Državni sekretar Powell je takodjer iznio sve argumente pred UN. Sada zahtijevamo drugu rezoluciju - ili, bolje da kažem, 18. tu rezoluciju, s obzirom da je Saddam ignorirao brojne prije toga. Predsjednik Bush cijelu situaciju vodi daleko od toga da se može nazvati unilateralnom. Upravo suprotno tome - ona je multilateralna! Mnogo je zemalja s nama. ..Jedna od najzanimljivijh stvari ovdje je vidjeti kako zemlje, koje su decenijama bile bez osnovnih sloboda, zemlje istočne Evrope, pout Poljske, Madjarske, zemalja Baltika, Bugarska, Rumunjska - dakle, kako su te zemlje sada ustale u obranu slobode. One kažu: ako se tiranija ignorira, ona pobjedjuje. Oni imaju iskustvo, ožiljke koje nose, koji to mogu lako potvrditi. Mislim da se ti glasovi moraju čuti u medjunarodnoj zajednici. Moraju se čuti u debatama, jer itekako znaju koliko mnogo sloboda znači. Prije 50 godina, Zapadna Evropa je bila u sličnoj situaciji, kada se tiranija širila cijelim područjem, i Sjedinjene Države su priskočile da pomognu. Kao rezultat toga, imamo sve ove godine prosperitetnu i bogatu, i sigurnu Zapadnu Evropu; poslije pada Sovjetskog Saveza, bili smo svjedoci širenju slobode. Zato je zaista izuzetno vidjeti i čuti, upravo kroz glasove tih zemalja, kako se razumije i cijeni i brani sloboda.

S: Što se tiče Sjeverne Koreje, misli li Predsjednik da bi Peking mogao učiiniti mnogo više u ubjedjivanju Pyongyanga da obustavi programe nuklearnog naoružanja? Na kraju krajeva, predsjednika toliko optužuju da je unilateralista - i eto, u slučaju Pyongyanga, on koristi najvišestraniji mogući pristup, ali višestranost znači da i drugi moraju povući svoj dio tereta.

Rice: Tačno. Stvarno je ironija da nastojimo na sve načine da ostale zemlje ponukamo da reagiraju na situaciju u Sjevernoj Koreji, jer slučaj Pyongyanga je takav da se ne može ići unilateralno, jer bi režim Kim Jong Ila volio više od svega da se Washington sam sučeli s Pyongyangom, da se stvori velika kriza. To bi ostvarilo cilj koji ima Kim Jong Il, a to je da ga se nagradi za ucjenjivanje koje provodi.

XS
SM
MD
LG