Više je razloga zbog kojih će se Europljani sjećati prošle, 2002. godine- bila je to godina integracija i osvajanja atributa čvrste super-države na Starom kontinentu. Prvi od razloga za sjećanje je to što je prije godinu dana "u punoj snazi" uveden euro, zajednička valuta za većinu članica Unije. Najveća mirnodopska logistička operacija u europskoj istoriji razdijelila je 50 milijardi kovanica i brda papirnih novčanica i u najudaljenije kutove euro-zone. Godinu poslije, Eropljani, uglavnom, tvrde da sa novom valutom nemaju problema- izuzetak čine Nijemci, kojih čak dvije trećine misli da su sa eurom došla poskupljenja i posrtanje ekonomije. Bruxelles nije stao na uvodjenju zajedničke monete- tokom prošle godine su usaglašeni važni zakoni u oblasti unutarnjih poslova i pravosudja. Tako su nadležni ministri usaglasili zajedničku definiciju terorizma i kazne za njega, olakšali ekstradiciju osumnjičenih, razmjenu podataka izmedju nacionalnih istražiteljskih timova i, konačno, usaglasili sa admimnistracijom u Washingtonu razmjenu podataka i zajednički istražiteljski rad na traganju za teroristima. Sve ovo je pratio opširan paket mjera za sprečavanje ilegalnih migracija i trgovine ljudima, a činovnici u predsjedavajućem danskom ministarstvu okrivili su Balkan za krijumčarenje ljudima, iako su, i po njihovom priznanju, glavni pravci trgovine ljudima vodili i još uvijek vode preko južnih članica EU i duž istočnih granica europske asocijacije država. Europu nakon pojačanih anti-imigracijskih mjera su političari nazvali sigurnijom, a brojne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava pravom "tvrdjavom". Na jesen 2002. godine NATO je u Pragu otvorio vrata najvećem dijelu kandidata iz čekaonice. U ispražnjenom su predvorju ostali Albanija i Makedonija, te prekasno pristigla Hrvatska. Savez je još uvijek u intenzivnoj potrazi za svrhom postojanja, dovoljno dobrom da potraje idućih pola stoljeća, a jedina je stvarna novost odluka o zajedničkim snagama za brzi odgovor, vojsci spremnoj za hitne intervencije "bilo gdje u svijetu". I dok je većina od sedam pozvanih zemalja sa radošću pozdravila pruženu šansu, Slovenija je ostala skeptična, jer će morati trošiti više, ovaj put i na oružje. Sigurnosna je integracija nastavljena dogovorom NATO i EU o korištenju kapaciteta vojnog saveza za potrebe Unijinih mirotvornih i humanitarnih akcija za koje NATO nije zainteresiran, što je značajan uspjeh s obzirom na činjenicu da je na dogovorenom okviru suradnje stajao dvogodšnji led, što Grčke u EU, što Turske u NATO. Ovaj je sporazum otvorio vrata davno već najavljenom, pa odgodjenom europskom sigurnosnom aranžmanu u Makedoniji, kao i ostalim europskim sigurnosnim planovima i mogućnostima. Europa je prošle godine odlučila da se osjeća sposobnom naslijediti prvog januara ove godine policijsku misiju u Bosni, a nešto kasnije, ako se steknu uvjeti, i angažman medjunarodnih mirovnih snaga SFOR. Konačno, krunski dragulj u prošloj godini za Uniju je nedavni summit u Kopenhagenu, summit proširenja. Ono što je počelo u prijestolnici Danske 1993. usvajanjem pravila integracijske igre putem ekonomskih i političkih kriterija, zaključeno je u istom gradu, devet godina kasnije, pozivnicom uručenom liderima deset kandidatskih zemalja. Kako to biva u EU poslovima, spektakularnoj završnici prethodilo je nekoliko mjeseci tvrdih pregovora, a u finalu dva teška dana ucjenjivanja, uvjeravanja i prekrojavanja. Nakon summita, EU je odredila svoje vanjske granice i definirala najbliže susjede s kojima će «dijeliti sve osim institucija» prozivajući Bjelorusiju, Ukrajinu i Moldovu i dajući do znanja Balkanu da ga očekuje u svome članstvu čim ispuni standarde nužne za ulaznicu. Proteklu godinu u Europi je obilježila i holandska "grižnja savjesti" zbog srebreničkog masakra, zbog čega je cijela vlada Wima Koka dala ostavku, nedugo potom i ubistvo tamošnjeg desničarskog lidera Pima Fortyina. Obilježile su je i brojne i teške poplave širom kontinenta, zimske lavine, kao i teška, još nezavršena ekološka katastrofa tankera Prestige uz obale Galicije.
