Yvette Craft radi ono što je najvažnije u njenom životu. Ono do čega mi je zaista stalo je da učinim nešto za druge, kaže ona i objašnjava da je pronašla svoj način na koji može pomoći drugima. Željela sam da svojom energijom, kroz moju umjetnost, kroz taj dar koji mi je Bog podario, dokučim i pružim ruku nekome ko je imao manje sreće u životu... Tri puta nedjeljno, predveče, Yvette možete naći na trgu Dupont, na jednom od najprometnijih mjesta u Washingtonu. Za samo 5 dolara ona uljnim pastelama slika portrete - prikupljajući tako novac za jedno lokalno prihvatilište za žene bez doma. Meni je uvijek bilo važno da imam udoban krevet, a neki, nažalost, nemaju ni kreveta ni hrane. Jednostavno, to ne mogu da zaboravim, kaže ova 56-godišnja Washingtonjanka, inače, već dugo ljubitelj umjetnosti. Nekada je slikala u pauzama izmedju konobarskog posla i honorarnog posla učiteljice. Obaveza da radi za nju je prestala kad je prije dvije godine dobila nasljedstvo od ujaka. Nije bitno što sam bogata u finansijskom smislu, nego to da li sam bogata u srcu. Moja je duša važna, a ne dolar, uvjerena je Yvette. Umjesto da uživa u bogatstvu, ona je odlučila da više vremena provodi brinući za druge, otkad je 1998. godine kao dobrovoljac počela da radi u jednom prihvatilištu za žene u obližnjoj N ulici. Svakog mjeseca, ona ih, izmedju ostalog, povede u posjetu umjetničkim muzejima i galerijama. U jednom muzeju, jedna od njih mi je rekla: hajde da ne pričamo, hoću samo da gledam ovu predivnu sliku, to mi daje unutrašnji mir. Yvette je pokrenula i program pomoći mladim prestupnicima i namjerava da u taj projekat donira sav prihod od svoje izložbe koja se upravo održava u Dječijem nacionalnom medicinskom centru. Njene se slike, inače, prodaju po cijenama većim od hiljadu dolara. Volim sve što je u ljudskoj prirodi, tugu, radost, njihove snove, njihove nade i želim da se to nadje i u mojim radovima, kaže Yvette, čiji rad privlači ljude i oni se okupljaju oko nje. Ima, medjutim, dana kad niko ne naruči njen crtež. Ponekad se mora nositi sa prejakim suncem ili pijanim prolaznicima, ali - kako kaže - izdržava uz pomoć onoga u šta vjeruje. To je razlog što Yvette, do kasno uveče, još uvijek sjedi na ulici i crta portrete....
