Pritješnjena činjenicama i dokazima koji su potkrijepili tvrdnje o učešću jugoslavenskih firmi u nelegalnoj prodaji oružja i vojne opreme, savezna jugoslavenska vlada je na jučerašnjoj sjednici konstatirala da je bilo nekoliko slučajeva u kojima je identificirano kršenje reozlucije Vijeća Sigurnosti UN-a o zabrani izvoza naoružanja i vojne opreme. Više o tome od našeg beogradskog dopisnika Branislava Boškova. Vlada nije saopštila koliko je bilo slučajeva kršenja rezolucija Vijeća sigurnosti, niti je navela ko je identifikovan. Pomenut je samo famozni remont i vraćanje iračkih motora za avione tipa MIG-21 i MIG-23, kao i ”davanje odredjenih usluga vojno-tehničkoj saradnji“. Pošto je priznala nelegalni izvoz i kršenje embarga Savjeta bezbjednosti, jugoslovenska vlada je suspendovala sve protokole o vojno-ekonomskoj saradnji sa zemljama kojima su Ujedinjene nacije uvele sankcije, a koji su podpisani u vrijeme Slobodana Miloševića. U saopštenju je još rečeno da će ubuduće uvoz-izvoz oružja biti pod najstrožijom kontrolom, tako što će vlada na prijedlog Ministarstva odbrane odobravati te poslove. Danas se oglasio smjenjeni pomoćnik minstra odbrane Ivan Djokić sa izjavom da nije ministarstvo odobrilo ni jedan ugovor za izvoz oružja, dok je on u njemu radio. On je zajedno sa smjenjenim direktorom javnog preduzeća Jugoimport Jovanom Čekovićem prva žrtva ove afere. Uzgred i Čeković tvrdi da firma kojom je rukovodio nije kršila embargo UN-a, već da su to činile neke druge firme. Neki beogradski mediji otišli su dalje od vlade u identifikaciji aktera afere objavljujući imena nekoliko privatnih firmi, koje su, što više nije tajna, poslovale sa Irakom, Libijom i Liberijom. Riječ je o preduzećima INFINITI, TIMEX, INTERDIL GVS i BRUNER COMP., koje su javnosti uglavnom nepoznate. One, uglavnom, imaju samo po nekoliko zaposlenih i očito su posredovali izmedju većih i značajnijih. Vlada nije navela imena ovih firmi, ali je izvjesno da joj nisu nepoznata, a vjerovatno i u čije su ime poslovali. U svakom slučaju naoružanje je iz Jugoslavije odlazilo na zabranjene adrese po starim ugovorima i kanalima, moguće bez znanja nadležnih, što ih ne oslobadja odgovornosti. Šteta je učinjena, ugled zemlje poljuljan i može biti spašen samo potpunim razotkrivanjem svih učesnika afere, ma ko oni bili.
