John Muhammed, odnosno John Allen Williams prije nego što je promijenio ime, je Amerikanac rođen u saveznoj državi Luizijana prije 42 godine. John Lee Malvo, 17- godišnjak za koga je Muhammed govorio da mu je sin, porijeklom je sa Jamajke. Svi koji poznaju i jednog i drugog kažu da je ta njihova veza izgledala čudno. Bili su stalno zajedno. Između ostalog, zajedno su trenirali u karate školi koja je bila u suvlasništvu Johna Muhammeda dok neplaćeni računi nisu počeli da se gomilaju, zajedno su pucali... John Muhammed se razveo od supruge prije dvije godine. Ubrzo nakon toga ona ga je optužila da je kindnapovao djecu i odveo ih na Jamajku. Tu, na Jamajci, upoznao je Johna Lee Malvo-a.
Dok je Malvo bio ovdje, jedina stvar koju mu je John dozvoljavao da jede bili su krekeri i med, kaže ova Malvoova rodjaka.
Njih dvojica dosta su vremena proveli u ovom prihvatilištu za beskućnike sjeverno od Seatle-a, savezna država Washignton. Nekako u to vrijeme John Muhamed došao je u dodir sa islamom,putem grupe Nation of Islam, koja okuplja američke crnce - Muslimane, pod liderstvom kontraverznog Louisa Farakhana, primio tu vjeru i promijenio ime. Susjedi u mjestu Takoma, savezna država Washington, se sjećaju da su i Johna Muhameda i Lee Malvoa do prije tri mjeseca viđali kako često vježbaju pucanje u zadnjem dijelu kućnog dvorišta. Nakon toga prešli su praktično preko cijelih Sjedinjenih država u Mariland gdje se dogodila većina ubistava snajperskim hicem. Vještinu baratanja oružjem John Muhammed mogao je steći i tokom godina vojničke karijere. On je prvo sedam godina služio u nacionalnoj gardi savezne države Luizijana kao inžinjerac. Već tada je pokazao nesklonost disciplini.
John Muhammed nije volio izvršavati naredbe. Po mom mišljenju u to vrijeme on je bio problematičan mladić.
John Muhammed prvi je put pred sud nacionalne garde izašao 1982. godine. Tada je prošao sa kaznom od 100 dolara. Samo nekoliko mjeseci kasnije nove optužbe.... i mnogo ozbiljnije. Kažnjen je sa nekoliko dana zatvora, globom od 100 dolara i degradiranjem na niži čin. Na službu u vojsku Sjedinjenih država John Muhammed primljen je 1985. godine. Služio je kao inžinjerac i mašinist, te učestvovao u Zaljevskom ratu protiv Iraka. Kao i svaki vojnik - od kuhara do eksperta za oružje, morao je jednom godišnje proći obuku za korištenje puške M-16. U njegovom vojničkom dosijeu stoji da je bio više nego dobar strijelac. Vojni zvaničnici ističu da John Muhammed , medjutim, nikada nije prošao trening za snajperistu. Jer, za takvo što je prvo trebalo proći vrlo ozbiljne pshičke i mentalne standarde koje John Mohammed jednostavno nije imao i nije ih mogao ispuniti. I njegov čin nakon 16 godina provedenih u nacionalnoj gardi i aktivnoj vojnoj službi to jasno pokazuje - on je dosegao tek čin narednika u jedinici u kojoj se, s obzirom na vrstu vojnih zadataka, činovi stiču brzo i napreduje povisoko. Puška koja je korištena u najsperskim ubistvima u posljednje tri nedjelje, je model AR-15, poluautomatska verzija automatke puške M-16 koju koristi američka vojska. Model AR-15 namijenjen je za prodaju civilima i košta između 900 i 950 dolara. Proizvodi se u jednoj fabrici pušaka u saveznoj državi Main. Jedan od prijatelja Johna Muhammeda izjavio je federalnim istražiteljima da je jednom prilikom kod Muhammeda vidio knjigu o pravljenju prigušivača za model AR-15. Mohammed mu je tom prilikom navodno rekao - možeš li zamisliti šta bih mogao uraditi ako bih mogao pucati sa prigušivačem. Ako tada nije bilo zamislivo šta je to John Muhammed mogao uraditi, sada jeste. I bez prigušivača. Okrutno i hladno pucao je u jedno dijete, četiri žene i osam muškaraca, - ukupno jedanaest ubijenih. Jedino što je svima njima bilo zajedničko je to što su se našli na nišanu snajperiste. Ubijeni su, bez nekog reda i izbora .... biznismen... službenica koja je trebalo da postane bakom....imigrant iz Salvadora... taksista porijeklom iz Indije, pjesnik-amater koji je uskoro trebalo da se oženi, analitičarka u FBI-u i bivši vojnik... bivša dadilja... vozač autobusa i otac dvoje djece..... obični ljudi, potpuni stranci jedni drugima, koje su imale još nešto zajedničko - vjerovali su da žive na prostoru na kojem ljudi svih uzrasta, polova i rasa i vjera mogu slobodno i bezbjedno obavljati svakodnevne poslove.
