U Nigeriji, šerijatski sud uskoro treba da sasluša žalbu Amine Lawal, koja je nedavno osudjena na smrt kamenovanjem zbog toga što je rodila vanbračno dijete. Ukoliko presuda bude potvrdjena, ona neće biti izvršena odmah, nego će osudjenica biti poštedjena dok traje period dojenja djeteta - znači još godinu, godinu i po dana.
U selu Kurami, u nigerijskoj saveznoj državi Katsina, žena je osudjena na smrt, što znači da će živa biti zakopana u zemlju do struka, a zatim kamenovana od strane svojih susjeda. Amina Lawal je, po šerijatu, kriva zbog vanbračne veze - a dokaz njenog zločina je šestomjesečna Wasila, za koju je rečeno da je protivzakonito začeta. Amina kaže da je tužna što je prouzrokovala nevolju i sebi i svojoj porodici, ali ne odustaje od žalbe i nade.
Ona će uskoro ponovo ući u sudnicu u kojoj joj je izrečena presuda, i vidjeće izloženo kamenje predvidjeno za kamenovanje, lisice i bič, koji ovdje stoje da bi podsjetili na oštrinu kazni kojima se po šerijatu kažnjavaju teški prestupnici.
Prije nekoliko mjeseci, u susjednoj nigerijskoj državi Sokoto, prvi put je izrečena smrtna kazna za vanbračnu vezu, ali je Safiya Hussaini oslobodjena optužbe tvrdeći u svojoj žalbi na presudu - da je bila silovana.
Otkad su 1999. godine, u 12 sjevernih saveznih država, uvedeni islamski zakoni - u Nigeriji su se pojačale medjuetničke i vjerske tenzije. Danas pod šerijatom živi oko jedne trećine Nigerije. Ljudima koji tu žive zabranjen je alkohol, duhan, i kocka, ali se tu gleda kroz prste. Prostitucija, vanbračni odnosi, i kradja, medjutim, surovo se kažnjavaju. Pobornici ljudskih prava su žestoko protestirali, i vjerovatno pomogli da Safiyina smrtna kazna bude poništena. Da li će takve sreće biti i Amina?
A što se tiče ljudskih prava, evo šta kaže vladar ove pokrajine, emir od Katsine: Ljudska prava? Ljudi nemaju prava. Moraš da radiš da bi imao da jedeš. Tvoja je borba - da preživiš. Treba da ideš u školu, u džamiju. Kakva ljudska prava? Kakva sloboda...? Nema slobode za ljude.
