Mislim da se političari prvenstveno oslanjaju na ono što stoji u Daytonu, a prema Daytonskom sporazumu dozvoljeno je postojanje odvojenih entitetskih vojski, i to je tačno. Postavlja se, medjutim, pitanja šta je u najboljem interesu Republike Srpske i mislim da je lako osporiti to da je postojanje odvojene vojske u njihovom vlasitom interesu; naprotiv, bilo bi bolje za republiku srpsku da prebaci ovlasti iz domena vojnih pitanja na centralne institucije, gdje imaju riječ kao i druga dva naroda. Za to postoje dva razloga. Prvo, Republika Srpska jednostavno ne može priuštiti vlastitu vojsku. BiH troši više novca na vojsku po glavi stanovnika nego Sjedinejne Države i to je neodrživo za zemlju u kojoj entiteti ne mogu prisuštiti da isplaćuju penzije. postavlja se pitanje kako ljudi uopće žive od tih penzija. I drugo, u isto vrijeme oni kažu da bi se pridružili Partnerstvu za mir, a NATO savez je toliko puta ponovio da nisu zainteresirani i da se to neće desiti ukoliko BiH ne bude imala jedinstvenu vojnu strukturu. Ako se jasno zalažete za Partnerstvo za mir, znači da se morate zalagati za reforme.Ako kažete da želite ući u Partenrstvo ,a ne želite ispuniti ono što je potrebno da se njemu pridružite, onda jedno od toga nije istinito.
