Situacija u Bosni i Hercegovini i dalje je teška s obzirom da se ništa od bitnih stvari nije rješilo. Sve te promjene koje su se dogadjale u zadnjih 8 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma bile su zapravo vrlo spore i nedovoljne. Bosna je primljena u vjeće evrope, ali evropa ide naprjed a mi ostajemo i takva situacija ne moze poroditi neki opći drustveni napredak.
Kako pomiriti razlike nacionalnih interesa i ostalih interesa u Bosni i Hercegovini?
Bosna i Hercegovina nije jedina multikulturna država na svjetu. Ima više primjera vrlo uspješnih država koje funkcioniraju kao multikultularne, međutim dok se ne raščiste elementarne predpostavke odnosno posljedice rata koji je bio u Bosni i Hercegovini ne može se praviti država. Država se ne može pravit na laži. Mi dok got ne raščistimo sa onima koji su pravili zločine, dok got tribunal u Hagu procesuira Karađića, i Mladića, dok got se ljudi ne vrate svojim kućama koji su nasilno otjerani, nema govora o jednoj konstutivnoj državi, dakle nema govora o drižavi koja funkcionira kao sve ostale moderno uređene države. Naravno da je Bosna sada razbijena i da ne moze sama rješavati te probleme. Mi očekujemo mnogo od međunarodne zajednice međutim ta međunarodna zajednica po nekada se ponaša vrlo ne dosebno, ili sporo. U Francuskoj pa i u Austriji gdje ja zivim desne snake ne imaju perspektive, u evropi sigurno ne u ovome vremenu. Ne imaju izgleda da budu dominantne. U Bosni i Hercegovini ja dakođe ne vjerujem u to, jer su ljudi vidjeli u šta ih to vodi, ludi su vidjeli da nacionalisti ne znaju praviti ceste, ne znaju organizirati tvornice, ne znaju okupljati lude, oni samo znaju samo razarati, rušiti, krasti, privatizirat i tako dalje. A sto se tiče same Bosne i Hercegovine ako bi ponovo došlo do dominacije desnih snaga ja mislim da bi to bila katastrofa, da bi to onda vodilo direktno u novi rat ili, rasturanje zemlje i novi kaos.
Ja uvjek kada govorim o našem jeziku sjetim se jedne rečenice Austriskog pisca Carla Craosa koji je “rekao jedino sto nas djeli je zajednički jezik.” Upravo je kod nas tako, vi ste Hercegovka, ja živim u Sarajevu, vi znate da ljudi u BiH govore gotovo isti jezik, koji ima manje razlika nego Hrvatski iz zagora i Hrvatski iz dalmacije. Međutim kod nas se pitanje jezika pretvorili u pitanje negovog naziva. Nekadašnji Srpsko-Hrvatski se raspao u više naziva i u tome smislu ja mislim da je normalno da svaki narod taj jezik zove svojim imenom. Hrvati imaju pravo da svoj jezik zovu kako hoce, isto i Srbi pa i Bosanci, pogotovo što se taj jezik nije ni spominjao u starom nazivu.
