Ukratko, napadi na muslimane u članicama Unije u trajnom su porastu nakon 11. septembra, istina, različitim intezitetom od zemlje do zemlje. U Austriji su fizički napadi bili rijetki ali je zato zabilježen veliki broj verbalnih vrijedjanja naročito žena u karakterističnoj muslimanskoj odjeći.
U Belgiji netrpeljivost je naročito izražena medju djecom- u školama, tvrdi se, muslimanske učenike ne vrijedjaju samo njihove kolege, nego i neki nastavnici.
Osim fizičkih nasrtaja na pojedince, u Danskoj su su zabilježeni napadi na džamije i objekte čiji su vlasnici muslimani. Islamofobija je primjećena u kampanji na posljednjim danskim parlamentarnim izborima, čemu su doprinijeli i mnogi mediji.
Francuski političari, osim krajnje desnih, pozivali su na mir, tako da većih izgreda nije bilo.
Ni u Njemačkoj nije bilo fizičkih napada, ali je zabilježen veliki broj uvreda, posebno u školama.
Napadi na muslimane, džamije, islamske škole, radnje čiji su vlasnici muslimani, osjetno su porasli u Holandiji. U anketama su se tako mnogi založili za deportaciju svojih muslimanskih susjeda u zemlje porijekla, što ukazuje na simbolične rezultate aktivnijeg uključivanja muslimana u društvo, koji zagovara holandska vlada.
Ipak, najviše napada zabilježeno je u Velikoj Britaniji - mnoge džamije su izgorjele, pojedinci su fizički napadani, a mediji su se utrkivali ko će objaviti više članaka o britanskim muslimanima koji su spremni pridružiti se Osami bin Ladenu. Nakon žestokih policijskih protumjera i političke osude sa adresa svih značajnijih političkih krugova, talas nasilja se trenutno stišava.
Evropski istrazzivački centar, autor citirane studije, poziva na tješnju saradnju vlasti i muslimanskih organizacija ali i primjećuje da je orast "islamofobije" širom Unije, tek pokriće za rasizam i ksenofobiju što buja širom Starog kontinenta.
Za Glas Amerike iz Brisela, Elvir Bucalo
